uspdr-delta.hr

Kada bi se krajem godine, kada je najavljena drugostupanjska presuda iako postoji i mogu?nost odgode, zaista dogodilo da se potvrdi presuda za udruženi zlo?ina?ki pothvat, to bi bila ne samo pljuska pravdi i ironija istine, ve? bi i za Hrvatsku i Hrvate u BiH mogla imati ozbiljne i dalekosežne posljedice. Takva presuda ne samo da ne bi imala uporište u ?injenicama, ve? bi se mogla tuma?iti i kao nastojanje da se napravi revizija povijesti pa i promjeni karakter rata, odnosno da se postigne nešto što agresori nisu postigli u ratu.

Hrvatska nije bila i ne može biti agresor u BiH samim tim što Bosna i Hercegovina jest vjekovna domovina hrvatskoga naroda. Drugo, Hrvati nisu zapo?eli rat u BiH, a nisu ni prvi organizirali svoju vojsku i svoje privremene strukture vlasti kao što je HVO. Podsjetimo, tome je prethodilo formiranje Republike Srpske, pa Republike BiH bez Hrvata, Muslimansko-srpski (h)istorijski sporazum iz kolovoza 1992. Naprotiv, Hrvati su glasovali za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, a na to ih je osobno pozvao predsjednik Tu?man. Alija Izetbegovi?, pak, u rujnu 1993. potpisuje sporazum s Mom?ilom Krajišnikom i legalizira Republiku Srpsku, te joj omogu?uje odcjepljenje od BiH putom referenduma. Mate Grani?, tadašnji hrvatski ministar vanjskih poslova, u svojoj knjizi svjedo?i da je Izetbegovi? dvaput Tu?manu nudio da uzme HR Herceg-Bosnu i pripoji je Hrvatskoj. To se nije nikad dogodilo jer je jedina hrvatska politika bila opstojnost cjelovite BiH.

Dokaz te politike jest i to što su se tijekom cijelog tog razdoblja, pa ?ak i u vrijeme oružanih sukoba izme?u Hrvata i Muslimana u BiH, u Hrvatskoj lije?ili ranjeni Muslimani iz BiH, a muslimanske izbjeglice, mahom žene i djeca, smješteni su po hotelima na Jadranu, a preko Hrvatske se BiH i dalje opskrbljivala opremom i oružjem, hranom i lijekovima. Ova ?injenica najbolje govori o karakteru i namjeri hrvatske državne politike pod Tu?manom prema BiH.

Istina je sljede?a: Hrvatska i Hrvati spasili su Bosnu i Hercegovinu u svakom pogledu. BiH nikada, ali uistinu nikada, bez Hrvata i hrvatske vojske (HVO-a i HV-a) ne bi bila obranjena niti oslobo?ena. Zato Hrvati u BiH ne zaslužuju ono što sada proživljavaju i što ih se tretira gotovo kao gra?ane drugog reda, te što ih se stigmatizira samo zato što su se samoorganizirali i – opstali. Hrvati iz BiH zaslužuju apsolutnu i bezrezervnu zaštitu Republike Hrvatske koja mora na?i model kako zaštititi svoj narod.

Naime, kada bi se dogodio najcrnji scenarij, odnosno presuda za udruženi zlo?ina?ki pothvat izme?u hrvatske državne politike i politi?kih i vojnih struktura u BiH, to bi zna?ilo da je Hrvatska izvela agresiju na BiH. Mogu?nost da se u udruženi zlo?ina?kih pothvat optuže vojne i politi?ke strukture u BiH, kao i mogu?nost da se udruženi zlo?ina?ki pothvat proglasi na samo jednom dijelu BiH, odnosno na lokalnoj razini, imao bi jednake posljedice s iznimkom da Republika Hrvatska ne bi morala pla?ati ratnu odštetu.

A posljedice bi bile strašne i opasne za opstanak Hrvata u BiH. Naime, da do?e do takvog raspleta svi pripadnici HVO-a i HV-a koji su ratovali u BiH postali bi otvorene lovine. Osim mentalnog uništavanja ljudi, kakvo može izazvati takva nepravda, došlo bi do narušavanja sigurnosti Hrvata, njihova masovnog iseljavanja, a onda i ozbiljnog pitanja opstanka Hrvata u BiH. I Republika Hrvatska bi se našla na stupu srama i od nje bi se tražilo da procesuira visoke ?asnike koji su ratovali na teritoriju BiH i sudjelovali u njenom osloba?anju. O razli?itim pravnim reperkusijama i odštetama ne treba puno govoriti, ali nije teško pretpostaviti kakav bi bio ishod. Ono što je najgore, time bi se legaliziralo sve ono što se nije uspjelo posti?i srpskom agresijom na BiH te muslimanskim inzistiranjima na nekakvom ekskluzivnom pravu na BiH – a to je eliminiranje Hrvata kao politi?kog naroda. Sli?na je metoda vidljiva i u Republici Hrvatskoj jer kada se nije agresijom uspjelo osvojiti hrvatski teritorij, sada se raznoraznim pritiscima (Pupovac i co.) nastoji stvoriti dojam da je današnja Hrvatska nastala na zlo?inu nad nedužnim srpskim narodom?!

Zato je nužno da aktualne politi?ke elite ovom problemu pri?u krajnje ozbiljno. Da napokon po?nu o njemu govoriti ?injenicama i da pomognu obranama Hrvata u Haagu. Ova tema zahtijeva nužnu sjednicu Vije?a za nacionalnu sigurnost te saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i kao ozbiljne analize. O moralnoj i ljudskoj dimenziji prema nedužnoj šestorici Hrvata u Haagu, koji pla?aju ceh postratnih i zakulisnih igara prljave me?unarodne politike i hrvatske nebrige, ne treba ni govoriti.