je u vrijeme kada su im neprijateljski vojnici odlu?ili oduzeti
ivot imao osamnaest godina, a Vjekoslav Jugec godinu
dana vie. Darko Su?evi? je dijete Dragana Su?evi?a, Srbina
i Ane Su?evi?, ro?ene Andabaka, Hrvatice, a obitelj je ivjela u
Borovu Naselju u dananjoj Ulici Kralja Petra Kreimira ?etvrtog.
Vjekoslav Jugec je dijete Josipa, koji je u Borovo Naselje stigao iz
Hrvatskog Zagorja i gdje se oenio Anicom ro?enom Karaula, a
ivjeli su u Li?koj ulici na broju ?etrdeset.
Obadvojica su bili zaljubljeni u koarku ?emu je zasigurno zasluan
koarkaki Mocart Draen Petrovi?, a obadvojica su jedno vrijeme
igrali za Koarkaki klub Vuteks". Su?evi?u su predvi?ali sjajnu
koarkaku karijeru, to je pokazao igranjem za juniorsku mom?ad
koarkakog prvoligaa K K Borovo", a on je matao kako ?e jednog
dana zaigrati za Cibonu. Vjekoslav Jugec je uz port volio i glazbu,
a u svom malom orkestru je svirao uz gitaru i bubnjeve. Njegovi
preivjeli ratni prijatelji kau da je uvijek bio vedar i spreman za
alu i sviranje i da je bio omiljen me?u prijateljima.
Ova dvojica mladih ljudi su se uklju?ili u obranu ne sumnjaju?i
niti jednog trenutka da nisu u?inili pravednu stvar. Kao i ve?ina
mladih iz njihovog kruga smatrali su da oni samo brane svoje
najblie i svoj ku?ni prag, to je po prirodi stvari normalno i da
oni nisu otili u drugu republiku tamo napasti nekoga jer je druk?iji
i to druk?ije misli. Vjekoslav Jugec se borio u jednoj od
najpoznatijh skupina za blisku protuoklopnu borbu kojom je
zapovijedao Marko Babi? Turbo ustae". Zahvaljuju?i njima i
sli?nim skupinam Trpinjska cesta se pretvarala u groblje tenkova.
Darko Su?evi? se u obranu uklju?io po?etkom kolovoza 1991.
godine a bilo je onih koji su na to gledali sa sumnjom, jer su
znali da mu se otac isticao po velikosrpskim stajalitima i da
je na neprijateljskoj strani u Borovu Selu. Darko je bio uporan i
nije se htio razlikovati od svojih prijatelja i susjeda, pa se vratio
iz Zagreba gdje su njegovu generaciju slali da u miru zavri
srednju kolu. Naglaavao je da se vratio zbog svog prijatelja
Vjekoslava Jugeca. Taj povratak se dogodio 23. Rujna, te
ratne godine kada se javlja ponovo na zapovjedno mjesto 3. satnije
3. bojne zapovjedniku Antunu Juri?u. Zapovjedniku je odmah dao do
znanja da ne gleda na njegove godine i da on eli na prvu crtu
obrane i da ne padne nikome od zapovjednika da ga ponovo alje
u Zagreb na sigurno. Majci Ani je doslovno rekao: Ti si me u?ila da
su sve hrvatske majke iste, po ?emu bi se ti trebala razlikovati. Svi
moji prijatelji su u obrani Vukovara i sve njihove majke su zabrinute".
Majka, a niti bilo tko drugi vie se nije protivio njegovoj elji i on se
vratio na ono isto mjesto gdje je ranije bio u obrani Borovo Naselja,
dakle na prvu crtu obrane.
Vjekoslav Jugec je bio u stalnom trku sa svojim Turbo ustaama",
koji su poput onih koji nas brane od poplave ili za?epiti rupe gdje j
e neprijatelj uspio tenkovima probiti. Takve rupe nisu dugo ostajale
otvorene, a trajalo bi to tek po nekoliko sati i zavravalo je redovito
izbacivanjem neprijateljskog pjeatva i unitavanjem tenkova.
Tako je bilo sve do 2. studenog do pada Luca, a nakon izbijanja
neprijatelja na desnu obalu Dunava kod silosa 12. Studenog kada
je sve krenulo prema neumitnom kraju. Dok se sin Jugec borio
u protuoklopnoj skupini otac Jugec se borio u Li?koj ulici koja je
bila okrenuta prema Borovu Selu. Dakle Josip Jugec nije bio
daleko od prijatelja svoga sina Darka Su?evi?a, a nije im bio
daleko ni Darkov otac Dragan koji je sigurno bezbroj puta po
njima otvarao vatru. Dragan Su?evi? je me?u prvima obukao
odoru tzv. JNA i ?esto je javno iskazivao svoje velikosrpske
stavove po kojima u Hrvatskoj nije vie bilo mjesta za Hrvate.
Ivica Luki?-Zolja svjedo?e?i o ovom vremenu kae: Od 16.
studenog borbe su se vodile za svaku ku?u i do tada smo se
borili do Borovske ceste, a nakon toga smo se borili u okviru
radni?kog naselja i kombinatu Borovo". Najuporniju obranu su
tih nekoliko dana organizirali u zgradi Alatnice koja je bila klju?
obrane Borovo Commerca" gdje su bili brojni ranjenici i civili.
Marijofil Andrijani? mi je o tome svjedo?io tvrde?i da su oni na
zapovijed u obranu Alatnice doli iz Vinogradske ulice. Svi s
kojima sam o tome razgovarao su mi tvrdili da su se tu okupili
najbolji branitelji Borova Naselja, koji su tih zadnjih dana neprijatelju
nanijeli velike gubitke, iako su se borbe vodile na izuzetno malom
prostoru. Bio je to boj u kome se neprijatelja gledalo u o?i i kada j
e ivot svakom branitelju visio o tankoj niti, a sve se zavrilo tako da
su se branitelji morali povu?i u tvorni?ke prostore kombinata Borovo".
Vratimo se sudbini Darka Su?evi?a koji se nalazio na najteem
poloaju obrane Borova Naselja i svi su ga zapamtili po tome da
nikada nije odbio zapovijed i da nikada nije izostao s poloaja.
Danas se ta Nova Banijska zove Kninska ulica a suborci Darka Su?evi?a
su ispri?ali doga?aj kada je sa silosa ?ergaj" neprijateljski snajperist
pogodio u prsa suborca Franju Bandi?a. Netko je, kako to u takvim prilikama
biva, proirio pri?u da je snajperist boravio u ku?i strica Darka Su?evi?a i
da je taj stric na neprijateljskoj strani. ?uvi to Darko Su?evi? je znao da
nitko njega ne optuuje, no on je pred svima rekao da ?e ?im rat zavri
promijeniti prezime i uzeti prezime svoje majke Andabaka. Jo je dodao
da ?e tada primiti sakramente prve pri?esti i krizme te da ?e mu kum biti
prijatelj Vjekoslav Jugec.
Kada su agresorski vojnici zapalili Borovo Commerce" izveli su podvalu
koja je me?u njima objanjavana kao lukavstvo, a opravdanje su izrekli
tvrdnjom da su ih ustae i ranije varali stavljaju?i na bolnice znak crvenog
kria. Kada su na kraju zapalili zgradu Borovo commerca" pozivali su
ljude da pomognu gasiti poar. Me?u onima koji su se tom pozivu odazvali
bila su oba Jugeca, otac i sin ali i Darko Su?evi?, koji se u povla?enju
sa svojim suborcima tu naao. Mnogi koji su tada prosta srca izali
gasiti poar danas vie nema, pa je jasno koji je cilj neprijatelja bio.
Josip Jugec, govore?i nakon svega o tome, smatra da je taj izlazak iz
Borovo Commerca" bio pogreka i sje?a se da je dok su ih vodili
Trpinjskom cestom bio u prednjem dijelu kolone a sin u zadnjem.
Okretao se otac da vidi sina nekoliko puta i vidio je sina s uzdignutim
rukama. Onda mu je u jednom trenutku nestao iz vida, a sve koje je
pitao vide li ga, su mu govorili da je negdje na kraju kolone. Bila je to
za te prilike normalna reakcija, jer zarobljeni ljudi ne vjeruju da ih vode
u smrt i da je to mogu?e, bez obzira kakva su iskustva ve? imali. Otac ?e
kasnije vidjeti da nema sina ni u autobusima ni u logoru u Sremskoj
Mitrovici gdje je on proveo u zarobljenitvu devet mjeseci.
Otac Darka Su?evi?a, Dragan, je 19. studenog s oslobodiocima"
uao u Borovo Naselje i zarobljene branitelje i civile u bijesu pitao:
Gdje je onaj mali Zenga da mu ja li?no sudim?!" Darko se u to vrijeme
povukao s ostalim braniteljima u prostore kombinata Borovo" i naao
se me?u onima koji nisu mogli mirno gledati kako gori Borovo Commerc"
i koji su nasjeli pozivu neprijatelja da idu gasiti poar. One koji su izali
odmah su zarobili i svrstali u manje skupine, te odvodili u raznim
smjerovima a on je bio me?u devetoricom koji su odvedeni na
Trpinjsku cestu do ku?e, ku?nog broja 33. Uvodili su ih tu u dvorite te
ku?e i jednog po jednog ubijali bez ikakovog suda i to samo zato jer su
branili svoje. Me?u onima koji su tu ubijeni su Darko Su?evi? i Vjekoslav
Jugec, dva nerazdvojna prijatelja koje sudbina ni ovaj put nije rastavila.
Da je tako bilo, danas znamo zbog onog starog pravila koje kae da se
zaklela zemlja raju da se tajne sve saznaju", jer je krvnicima uspio
pobje?i branitelj Moreno Mauzer i vratiti se u krug kombinata Borovo" i
tamo sve to ispri?ati. Iako su za njim bjesnomu?no pucali uspio im je
pobje?i, a na kraju je uspio u proboju s jednom skupinom branitelja
iza?i iz Vukovara nekoliko dana nakon pada Borova Naselja.
Raspituju?i se nakon izlaska iz logora za sudbinu svoga sina, Josip
Jugec je doznao da je tu kod ku?e broja 33. izdvojeno, iz one kolone
u kojoj je bio i sam, trinaest branitelja i to onih na koje su pokazivali
prstom Srbi iz Borova Naselja. ?inili su to iako su ih do zadnjeg dana
Hrvati ?uvali i hranili, jer su znali tko je od tih koji im pomau branitelj a
tko nije. Treba re?i i to da su to dobrim dijelom bili stariji ljudi koje su
njhova ro?ena djeca ostavila i koji su dobrim dijelom bili na neprijateljskoj
strani, pa su ?esto i pucali na Borovo Naselje. Toga 19. studenog i
sljede?eg dana ubijena je ve?ina onih za koje je neprijateljska vojska
doznala da su branitelji, a naravno da su ubijali i one za koje su mislili
da su sudjelovali u obrani. Podsje?am da do danas, dakle, gotovo
dvadeset godina poslije, ovaj zlo?in nije niti dovoljno istraen niti je netko
zbog toga kanjen. Zlo?in je izvrila i organizirala tzv. JNA i to nakon
toga to se ovdje u Borovu Naselju ve?ina branitelja predala ?ime su
trebali biti zati?eni Me?unarodnim ratnim pravom. Sve o tom pravu i
brojnim ugovorima, oficiri tzv. JNA su znali jer su bili profesionalci, koji su
svojim kolovanjem upu?eni u to. Da su dobro znali svoju odgovornost
potvr?uje i njihova stalna briga da odgovornost prebace na svoje tzv.
nekontrolirane dijelove.
Vjekoslavova majka Anica prola je golgotu zarobljenih civila, koji su
preko Bijeljine i Br?kog stigli u Hrvatsku. Kada je Josip Jugec stigao
iz logora nije imao mira sve dok nije malo po malo sloio mozaik onoga
to se dogodilo. Doznati ?e i ?iji je bio prst, koji je bio uperen na njegovog
sina, a doznati ?e i tko je pokapao rtve divljanja agresorske vojske i gdje
mu je sin pokopan. Danas znamo da su ti isti koji su ubijali Hrvate ulaze?i u
Borovo Naselje na Borovskoj cesti u podrume ku?a ubacivali ru?ne bombe,
pa su onda ili vidjeti koga su ubili. Tako su ubijali i svoje sunarodnjake, a
svjedoci tvrde da su zarobljeni Hrvati morali kupiti mrtve koji su odvoeni
u masovnu grobnicu iskopanu na Novom groblju u Vukovaru. Postoje i
svjedo?enja da su dio mrtvih slagali na hrpu, a potom su ih polili benzinom i
zapalili, pa tako najvjerojatnije za dio ubijenih nikad ne ?emo doznati gdje
su. Oko tisu?u ubijenih, skupina patologa iz Beograda koje je dovela tzv. JNA,
stru?no je pregledala i o svemu napravila zapisnike, te ih potom stavljaju u
plasti?ne vre?e i tako sahranjuju.
Majka Darka Su?evi?a, Ana i sestra Vesna su prole put od Borova Naselja
preko Bosne do Zagreba, gdje su smjetene u hotel International. Jednako
kao i Jugecovi, istraivali su koja je sudbina njihovog Darka, a trajalo je to
punih est godina. Nije bilo mjesta gdje nisu pitali ele?i doznati i najmanju
novost. Sestra Vesna se jo 1992. godine, dok je bilo sve jo svjee, uputila
u Vukovar ele?i od oca saznati neto, no on ju je istjerao iz ku?e psuju?i joj
majku ustaku. Bilo je onih, kojima se ni ina?e nita nije moglo vjerovati,
koji su tvrdili da je Darko s ocem Draganom i da je tako otiao me?u svoje.
Oni koji su Darka dobro poznavali, s graanjem su ustajali protiv tih glasina
tvrde?i, da se Darko moe nalaziti tamo samo protiv svoje volje.
Kada su iz Beograda 1997. godine poslani oni zapisnici patologa u protokolu
pod brojem 106 bilo je est snimaka po kojima je majka Ana prepoznala
svoga sina Darka. Potvrdilo se tako ono to su tvrdili mnogi, da su toga
19. studenog 1991, godine u ku?i, ku?nog broja 33 mnogi strijeljani.
Ekshumacija je potvrdila da su Vjekoslav i Darko ubijeni metkom u glavu
iz neposredne blizine. Dvojica prijatelja su sahranjena na zagreba?kom
groblju Miroevac 12. svibnja 1998. godine u Aleji branitelja. Od dvojice
prijatelja i suboraca oprostili su se mnogi prijatelji i suborci, a Nevenko
Mauzer i Kreimir ?olak su prate?i se na gitarama otpjevali pjesmu
Pape Ivana Pavla II. Krist na alu. Darko i Vjekoslav su bili nerazdvojni
u svojim kratkim ivotima, nerazdvojni u obrani svoga grada i svoje
domovine, a sada su nerazdvojni u hrvatskoj grudi.
Darkova sestra Vesna udala se za njegovog suborca, vukovarskog
branitelja i dragovoljca iz Zagreba Renata Smogara,
a danas oni imaju uz k?i i sina Darka.
izvor:"BP"