Baner

Posjeta do sada

Posjete Sadržajima : 642593

Pretraži stranice

Na stranici

Trenutno aktivnih Gostiju: 235 

Donatori udruge

"jET-SET" VRBANJA
OPĆINA CERNA
GRAD ŽUPANJA


Udruga veterana specijalne policije Domovinskog rata „DELTA“ Županja (u daljnjem tekstu UVSPDR „DELTA“ Županja ) 32 270 Županja, Bana Josipa Jelačića 4.

Poslovni račun broj:IBAN:HR29 2500 0091 1021 3827 3 ADDIKO-Bank d.d.Podružnica Županja, Veliki Kraj 64

OIB:14035999483
MB(DZS):01816721


Osnivačka skupština UVSPDR „DELTA“ bila je 09. ožujka 2004. godine. UVSPDR DELTA Županja upisana je 17. ožujka 2004. godine u Registar udruga Republike Hrvatske pod registarskim brojem udruge 16000898 pri Uredu državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službi za opću upravu (KLASA:UO/I-230-02/04-01/73, URBROJ:2196-05-02-04-02, Vukovar, 17. ožujak 2004. godine).




USPDR-DELTA.HR > Vijesti

Vijesti

Tko je sljedeći?

NAKON UHIĆENJA VUKOVARCA TIHOMIRA PURDE
U BIH REAGIRALE UDRUGE I STRANKE


Branitelji u strahu od prelaska
granice zbog “tajnog popisa”


VUKOVAR/OSIJEK - Granična policija BiH uhitila je na
prijelazu Orašje Vukovarca Tihomira Purdu. “Purda je uhićen
u srijedu na temelju Interpolove tjeralice koju je izdao MUP
Republike Srbije, a zbog sumnje da je počinio ratni zločin
prema civilnom stanovništvu. Prebačen je u istražni zatvor
u Sarajevu”, rekao nam je Zdravko Sedlo, voditelj policije graničnog
prijelaza Orašje. Slobodanka Purda kažeda je njezin suprug uhićen
u srijedu oko 13 sati pri ulasku u BiH, a da joj se telefonom,
iz tamošnje policijske postaje, javio iste večeri oko 19.30. Otad više
nema informacija o njemu. Purdu se sumnjiči za ratni zločin
od 5. studenoga 1991.

Moguće izručenje
Branitelji su šokirani uhićenjem i saznanjem da su mnogi od njih
na listi ratnih zločinaca u Srbiji, zbog čega ne smiju izaći iz Hrvatske.
Već desetke puta Tihomir Purda prelazio je granicu BiH, no ništa mu
se nije dogodilo. Zbog čega nije znao da je na tjeralici, zanima i
logoraše koji su od nadležnih tijela još 2008. tražili popis onih koji
su na Interpolovim tjeralicama. „Da se negdje možemo javiti, u
Državno odvjetništvo ili Ministarstvo pravosuđa, i provjeriti da se
i nama ne dogodi što se dogodilo Purdi“, kaže Danijel Rehak,
predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih
logora. Logoraši sumnjaju i u Purdinu krivnju, jer pod batinama koje
su dobivali priznao bi sve. „Neke stvari nije htio ni reći, a nakon toga
su mnoge vodili na suđenje u Beograd. Možete misliti, onakav pretučen
nije ni shvatio kakvu su mu optužnicu pročitali“, rekla je Slobodanka Purda.
Sud BiH je Purdi odredio pritvor od 18 dana. Za sada ima tek odvjetnika
po službenoj dužnosti, jer obitelj nema novca za branitelja. Pravosuđe
Srbije u roku od 18 dana treba dostaviti eventualni zahtjev za izručenje.

HSP ima popis
- Slično prijeti još stotinama hrvatskih branitelja - upozorili su čelnici
HSP-a na konferenciji za novinare u Osijeku. Predsjednik Daniel Srb
naglasio je kako HSP posjeduje popis optuženih, na kojemu je gotovo
450 hrvatskih branitelja iz istočne Hrvatske – 332 vukovarska, stotinjak
osječkih i osam branitelja Sarvaša. Ni jedno ime, naglasio je, ne smiju
otkriti zbog sigurnosti, ali na njima su, tvrdi, i neke poznate osobe s
osječke političke scene. "Budući da Purdi prijeti čak i izručenje Srbiji,
pozivam sve branitelje da, dok se stvari ne raščiste, ne prelaze državnu
granicu. Bar dok prije toga, u osječkom HSP-u, ne provjere jesu li na
popisu optuženih", pozvao je Srb. Čelnici HSP-a istaknuli su kako su te
optužnice podignute još 1991. i 1992., ali je u BiH tek sada počelo
postupanje po njima, "vjerojatno jer su nakon Nove godine na snagu
stupili neki međudržavni sporazumi između Hrvatske, Srbije i BiH".
Uhićenje Purde zateklo je i udruge branitelja i dragovoljaca. "Normalno
je da policija postupa na osnovi nekih indicija i neku osobu privede
na obavijesni razgovor. Koliko ja znam, Purda nije uhićen... Za mene
bi bilo zabrinjavajuće da se zbilja dogodi da hrvatskim braniteljima, bez
realne osnove, sude u Srbiji", kaže Zdravko Nalio, predsjednik osječkog
UHDDR-a. Miljenko Kolobarić, predsjednik osječke Hvidre, pak, puno je
oštriji. "Već dugo znamo za taj popis i imamo pouzdane informacije za
niz časnih osječkih branitelja da se nalaze na njemu, iako nisu počinile
nikakav ratni zločin. No nismo vjerovali da bi takav bizaran popis mogao
uopće biti aktiviran", zaključio je Kolobarić.

izvor:glas slavonije


//

Nevin u zatvoru

07 Siječanj 2011


Život piše romane, zna se reći za životne priče pune obrata,
sretnih i nesretnih događanja, ljubavi, vjere, razočarenja...!
A nerijetko životni roman, njegov sadržaj, uvjetovan je
raznim utjecajima, (ne)prilikama, događajima, putovima koje je
„romanopisac“ sam odabrao ili su ga na njega drugi uputili, usmjerili.

Osiguravao Vlak slobode
Pa tako, roman bi se mogao napisati i o trojici braće Garić,

Vitežanima, Kreši (1957.), Mariju (1967.) i Berislavu (1967.).

No, ovo će, ipak, biti novinarska priča s posebnim naglaskom

na najmlađeg Berislava – Beku, kako ga rodbina i prijatelji

od milja zovu. Ova životna priča prožeta je obiteljskim

katoličkim odgojem, nepravdama komunističkog režima

prema njihovu ocu Peri (završio Franjevačku gimnaziju u Visokom),

odlazak na studij, dragovoljno uključivanje u Domovinski rat,

što je na kraju najmlađi Berislav „naplatio“ godinom zatvora

koju je proveo od 16. prosinca 2009. do 16. prosinca 2010.,

i to nevin. Pravda je ipak pobijedila, oslobođen je svih sumnji

o počinjenom zločinu i pušten na slobodu. No, priču vraćamo

na početak... Sva trojica braće studirala su u Zagrebu,

Krešo i Berislav na Fakultetu za tjelesni odgoj,

a Marijo strojarstvo i brodogradnju.

U Zagrebu ih je zatekao i rat i odmah, bez razmišljanja,

od svibnja 1991. godine postaju dragovoljci Domovinskoga rata.

Prolaze obuku, nakon čega se Krešo i Marijo uključuju u

pričuvni sastav MUP-a Hrvatske, Antiterorističku jedinicu (ATJ) Lučko,

a Berislav dobiva djelatni status u toj jedinici s kojom,

u pet godina rata, prolazi sva ratišta Hrvatske,

„od Dubrovnika do Vukovara”, kako kaže. Marijo i Krešo,

nakon ratnih krštenja u Hrvatskoj, krajem 1992. godine,

odnosno početkom 1993. godine, odlaze u rodni Vitez

i uključuju se u postrojbe HVO-a i obojica stječu ugled

hrabrih branitelja, profesionalaca, što potvrđuju i Marijeve

ratne odgovorne zadaće i Krešino postavljanje za

zapovjednika Policijske postaje u Vitezu, čija je postrojba

bila jedna od najboljih na području Lašvanske doline.

Za to vrijeme Berislav je sa svojom jedinicom ratovao

„na sve strane“ Republike Hrvatske, gdje je bilo najgušće i najpotrebnije.











„Od kuće, iz obiteljskog gnijezda, od oca Pere (umro 1986. godine)

i majke Mire sa sobom sam u Zagreb ponio iskrenu vjeru u Boga,

radne navike, disciplinu, poštovanje drugih i drukčijih, l

jubav prema svom hrvatskom rodu..., a kako se voli domovina,

učio sam, vjerujem i dobro naučio, od mojih profesora na fakultetu,

a u ratu mojih zapovjednika Branimira Kulaša i Josipa Marića.

Oni su odredili moj put, pa i Krešin i Marijov u Domovinskom ratu,

na čemu sam iskreno zahvalan i ponosan, kazao je Berislav.

Tada nije ni sanjao o kalvariji koja će ga kasnije zadesiti...

Ratni put je završio 15. kolovoza 1995. godine kada je sa

svojom postrojbom osiguravao prolaz Vlaka slobode

(Zagreb – Split) u kojemu je bio i dr. Franjo Tuđman,

desetak dana nakon oslobodilačke akcije „Oluja“ i oslobađanja

Kninske krajine i drugih područja. Njegova postrojba je

tri dana ranije bila zadužena da mora “pročešljati” svaki dio

od oko 30 kilometara uz prugu kojom će proći Vlak slobode.

Bili su podijeljeni u manje postrojbe i provjeravao se svaki

detalj, mjesta, naselja... uz prugu zbog sigurnosti državnoga

vrha koji je trebao proći Vlakom slobode, ali i tek oslobođenog

područja. Kasnije, 2001. godine čuo je o zločinima počinjenim

u selu Grubori koje se nalazilo neposredno uz to područje

od 30 kilometara koje se osiguravalo. U tom selu je ubijeno

šestero srpskih civila starije životne dobi. - Svi sudionici

osiguranja Vlaka slobode, nas 50, išli su na informativne

razgovore i dali iskaze vezano uz taj zločin. Što se krivnje tiče,

bio sam potpuno bezbrižan jer u tom selu nisam bio, nikoga

u ta tri dana osiguranja nisam sreo osim svojih suboraca,

a bio sam uvjeren da taj zločin nitko iz moje postrojbe nije počinio.

Kalvarija i zatvor

No, ponovno smo 2004. godine davali iskaz, 2009. godine taj je

zločin aktualiziran kroz medije, a na moje veliko iznenađenje

ja sam, s još trojicom pripadnika naše postrojbe i zamjenikom

zapovjednika Željkom Sačićem, 16. prosinca 2009. godine l

išen slobode i u statusu osumnjičenika-pritvorenika završio sam

u Remetincu. I otada počinje prava Berislavova drama, druga

strana njegove odanosti domovini, moglo bi se tako reći, druga

strana medalje domoljublja koje je s ponosom u duši nosio i

na djelu ga bezbroj puta pokazivao i dokazivao. Berislav je

dobio dva ratna priznanja, kasnije i mirnodopsko za postignute

rezultate, i to trojice različitih ministra. - Kako sam dane u zatvoru

doživljavao, proživljavao, što sam mislio, što mi se sve motalo

po glavi, zaista bi se roman mogao napisati, objasnio je Berislav

te istaknuo kako su mu „infuziju“ snage davali njegovi prijatelji iz

ATJ Lučko, Udruga „Uzdanica“, podrška obitelji, Vitežani koji su

bili spremni za njega svoje ruke u vatru staviti. Jer, vjerovali su

da jedan specijalac „od glave do pete“ jednostavno ne može

počiniti stravičan zločin nad nemoćnim starcima, i to samo zato

što su druge nacionalnosti. Vjerovali su u njegovu čast, poštenje,

išli organizirano na mirne prosvjede u Zagrebu.


U Vitezu je skupina žena, zajedno s Berislavovom majkom Mirom,
svaki dan od njegova uhićenja u isto vrijeme molila krunicu. Vjerovale
su, kao i svi Vitežani koji ovu obitelj poznaju, u Berislavovu nevinost
i nisu se prevarili. - Jesam li se bojao Dreifussova sudskog sindroma,
posebno kada mogu biti upleteni, kako kažete, i neki drugi interesi?
Reći ću, uopće NE. Jer, kakav bi to ja čovjek bio kada ne bih vjerovao
u državu za koju sam se sa svojom braćom, došavši iz Bosne,
zdušno i s iskrenom ljubavlju borio, kaže Berislav, a kako je proživljavao
zatvorske dane, djelomično se može vidjeti i iz pisama koje je u znak
zahvalnosti na podršci slao svojim Vitežanima, na ime Ivice Skopljaka,
susjeda i prijatelja njegove obitelji, koji je u organiziranju svih vidova
podrške Berislavu bio najangažiraniji. - Prsa su mi opasana
„žičanom košuljom“, a duša štitom vjere. Ne bojim se ni čovjeka ni sotone,
od vjere kršćanske, domoljublja i ljubavi Božje neće me odvojiti ni smrt,
kao što me nije mogao odvojiti ni život. Tako je bilo do sada, tako
neka bude navijek. Da se još stotinu puta rodim, ništa ne bi mijenjao i
promijenio osim što bih pokušao još više dati za svoj hrvatski narod i domovinu.
U ovom vremenu se trebamo boriti drugim oružjem – istinom i pravdom - pravdu
čekam, a istinu znam. Molitva je moja nada i utjeha. Dušu sam sačuvao za
Boga i Njegov blagoslov, „tijelo i odijelo“ sam dao bližnjima. Dobio sam nekoliko
ratnih ožiljaka koji me ne bole jer me podsjećaju na moj doprinos obrani domovine,
od vas, od prijatelja i suboraca imam poštovanje i potporu. A što mi još treba?
Bez svega mogu, na slavu Bogu!, pisao je svojim Vitežanima Berislav iz Remetinca.
Vjerujući u pravosuđe države koju je hrabro i zdušno branio, Berislav je dočekao
pravdu i 16. prosinca jedini je uz zapovjednika Sačića pušten na bezuvjetnu slobodu.
I odmah je pohrlio u svoj Vitez, svojoj majci, sestri, rodbini, svojim Vitežanima koji su
ga ponovno obradovali i ranjeno srce razgalili. - Ma kako ne bih bio ponosan i sretan
kada su sa mnom u moj rodni Vitez, uz suprugu Božicu i brata Krešu, išla još
osmorica mojih prijatelja i suboraca iz ATJ Lučko. U Podmilačju, svetištu sv. Ive,
dobrodošlicu mi zaželi četrdesetak mojih Vitežana. Pa onda srce zatreperi,
hoće iskočiti od sreće i zadovoljstva, nije Berislav krio emocije dok nam je
prepričavao ove teške i na kraju radosne trenutke svog života.

Zaista sam sada sretan

S prijateljima iz ATJ Lučko išao je na obilježavanje sedamnaeste
godišnjice tragedije Križančeva sela, poklonili su se žrtvama, samo
tog dana prije 17 godina bilo ih je 64, a neke od njih Berislav je poznavao
još iz djetinjstva. Prijatelji iz ATJ Lučko i brat Krešo (Marijo živi i radi u Italiji),
nakon dva–tri dana vratili su se u Zagreb, a Berislav je ostao s majkom,
sestrom Zrinkom, zetom Milom, brojnom rodbinom, s prijateljima, sa svojim
Vitežanima. - Zaista sam sretan, pun sam emocija, naviru sjećanja, rodna
gruda je svetinja i nikada se ne zaboravlja, nikada se ne prestaje voljeti.
No, ipak, „zove“ me moja kuća, moj dom, a to su dragi mi Zagreb, draga
mi Hrvatska i moja Antiteroristička jedinica Lučko, kaže silnim emocijama
uzdrmani Berislav Beko Garić.
izvor:alfa-zg

Godina dana zatvora-zašto?


Petak, 07 Siječanj 2011








Život piše romane, zna se reći za životne priče pune obrata,

sretnih i nesretnih događanja, ljubavi, vjere, razočarenja...!

A nerijetko životni roman, njegov sadržaj, uvjetovan je

raznim utjecajima, (ne)prilikama, događajima, putovima koje je

„romanopisac“ sam odabrao ili su ga na njega drugi uputili, usmjerili.

Osiguravao Vlak slobode
Pa tako, roman bi se mogao napisati i o trojici braće Garić,
Vitežanima, Kreši (1957.), Mariju (1967.) i Berislavu (1967.).
No, ovo će, ipak, biti novinarska priča s posebnim
naglaskom na najmlađeg Berislava – Beku.
izvor:alfa-zg
-opširnije u vijestima na stranici-

Novi šef splitskih specijalaca

Novi šef splitskih specijalaca

‘pomeo’ kolovođe pobune



Anton Dražina nije povjerovao optužbama o mobingu koji je
navodno provodio dozapovjednik postrojbe Goran Bočina.

Nakon što je sredinom prosinca, nakon 15 godina zapovijedanja

Specijalnom jedinicom policije Split BATT, s mjesta prvog čovjeka

te postrojbe smijenjen Danijel Krolo, novi zapovjednik splitskih

specijalaca Anton Dražina nastavio je s “čišćenjem” te jedinice.

Naime, u ponedjeljak su četiri dugogodišnja pripadnika te

postrojbe dobila rješenja o premještaju na nova radna mjesta,

odnosno među “obične” policajce. Navedena rješenja su, doznajemo,

dobili glavni pregovarač postrojbe, jedan vođa grupe te dva specijalca

koji su radili na mjestima instruktora za borilačke vještine i

instruktora za zakonitost postupanja.

Svi su oni, shodno svojoj naobrazbi, prebačeni u “normalne”

policijske postaje u Omišu, Trogiru i Splitu, neki kao “obični”

policajci u uniformi, a neki, pak, kao inspektori po odjelima.

Kako doznajemo, nitko od četvorice specijalnih policajaca

nije potpisao primljena rješenja, no to ne odgađa njihovo izvršenje.

Formalni razlog njihova micanja iz postrojbe jesu

“narušeni međuljudski odnosi”,

no iza svega se krije činjenica da su njih četvorica bili među 24 potpisnika

peticije kojom su se svom zapovjedništvu u Zagrebu žalili na postupanje i

ponašanje dozapovjednika Gorana Bočine prema njima, a koje,

prema njihovim tvrdnjama, graniči s mobingom.

Očito su baš njih četvorica označena kao “kolovođe” pobune te su

zato bez ikakvog respekta maknuti iz jedinice iako su u njoj proveli

po deset i više godina. No, u cijeloj je situaciji zanimljivo da je baš

Bočina ostao na svome mjestu dozapovjednika i nakon peticije, a i

nakon ovog posljednjeg “čišćenja”. On se trenutno nalazi na

godišnjem odmoru, a nedavno je bio sudionik i incidenta u

teretani “Guliver Energija” u Solinu, kada je “smirivao” tučnjavu

tijekom koje je i sam dobio udarac.

No, i to sudjelovanje u incidentu u “Guliveru” moglo bi biti

povod za pokretanje eventualnog disciplinskog postupka

prema njemu jer se on tamo, doznajemo, nalazio tijekom

radnog vremena i u teretanu je došao službenim automobilom.

Mnogi se pitaju što je radio u “Guliveru” kad u bazi Specijalne policije u

Mravincima postoji vrlo dobro opremljena teretana. Sada već bivši

zapovjednik Danijel Krolo smijenjen je nakon upućene peticije zbog toga,

kako je glasilo pojašnjenje, jer su je potpisnici poslali direktno u Zagreb,

a ne preko njega kao njihova zapovjednika, što je nadređenima u

metropoli bio dokaz da je on “izgubio kontrolu nad ljudima”.

No, kad bi se taj argument i prihvatio, ostaje pitanje zbog čega je

onda smijenjen njegov drugi dozapovjednik Ante Vugdelija, koji je

među kolegama uživao veliko povjerenje, a ostavljen je Bočina

protiv kojeg se više od pola postrojbe pobunilo. Napeta situacija

u splitskoj specijalnoj policiji očito i dalje traje, a ostaje vidjeti i kako

će se njihovi nadređeni u MUP-u postaviti spram očigledno upornih

zahtjeva djelatnika da se s mjesta dozapovjednika makne Goran Bočina.

 

 

 

 

 

 

 

Noćni redari Novi zapovjednik Anton Dražina mora se pozabaviti

problemom “redarenja” specijalaca po splitskim klubovima.

Treba vidjeti kakav će on stav zauzeti prema takvom djelovanju svojih ljudi,

koje je u Splitu “javna tajna”, no teško je dokazivo u praksi. A postoji i druga

strana priče u kojoj je vlasnicima splitskih klubova puno draže plaćati

zaštitu specijalne policije nego lokalnih kriminalaca. I to zato jer im je to

poprilično čvrsto jamstvo da u njihovim klubovima neće biti dilera

droge i raznih drugih kriminalaca.

Za komentar najnovijeg razvoja događaja u Jedinici specijalne policije Split,

zamolili smo i glasnogovornika MUP-a Krunoslava Borovca koji je, pak,

kazao kako nije čuo za ove posljednje “rošade”. - Mi smo veliki sustav i ne

možemo znati baš za kretanje svakog pojedinca. Ali, kad gledate,

nekako je i normalno da ljudi dolaze i odlaze, posebice kad su u pitanju

pripadnici specijalne policije jer ne možete baš očekivati da u

toj jedinici dočekaju mirovinu - kazao je Borovec.
izvor.slobodnadalmacija.hr

Da se ne zaboravi"Akcija-Maslenica"

 

DA SE NE ZABORAVI

Akcija ‘Maslenica’ u školskim klupama

U Zadarsku županiju stigao je dopis Ministarstva branitelja
kojim je projekt “ulaska“ branitelja u učionice osnovnih škola
na satove povijesti dobio zeleno svjetlo: Ministarstvo je odobrilo
potporu projektu nazvanom “Zadarska županija u Domovinskom ratu“
i za njega ponudilo i financijsku pomoć.

Projekt je osmislila Koordinacija za ljudska prava Zadarske županije,
a njegova realizacija, koja će početi u zadarskim osnovnim školama,
nije predviđena jednokratno.

- Prva predavanja održat ćemo ovo polugodište u šest osnovnih škola,

ali to nije jednokratni već cjeloviti, temeljito izrađen projekt, koji će se

trajno nastavljati iz godine u godinu.

Branitelji će predavati isključivo osmašima, tako da će svake godine

po jedna generacija osmaša biti obuhvaćena susretom s braniteljima

i odlaskom na mjesta nekadašnjih bojišnica, kaže Davorka Krnčević,

predsjednica Koordinacije za ljudska prava Zadarske županije.

Prvi ciklus predavanja održat će branitelji iz šest udruga,

koji za to prolaze edukaciju.

- Oni moraju biti educirani kako osmašima prezentirati rat. I

mamo 17 odličnih predavača, oni su iz udruga HVIDR-a

Zadar, “Žene u Domovinskom ratu“, Specijalne policije “Poskoci“,

Udruge maloljetnih dragovoljaca, Udruge “Damir Tomljanović Gavran“ i

Udruge dragovoljaca HRM-a.

Malo znaju o ratu

Oni će učenicima predstaviti oslobodilačku akciju “Maslenica“,

kaže predsjednica Koordinacije, koja se za pokretanje projekta

odlučila nakon što je u svibnju organizirala tribinu o socijalnoj

isključenosti hrvatskih branitelja, ali i zbog toga što su, kako kaže,

učenici vrlo loše upoznati s bliskom poviješću.

Projekt će službeno započeti u zadarskoj Znanstvenoj knjižnici,

s izložbom publikacija o Domovinskom ratu, predstavljanjem

posebnog priručnika i popratnom izložbom učenika SŠ Obrovac,

no najvažniji dio projekta je prezentacija CD-a

“Akcija Maslenica - njima u spomen, nama na sjećanje“.

CD je napravila Udruga “Damir Tomljanović Gavran“ i on je t

emeljna okosnica predavanja u učionicama. Temeljem CD-a

iz tiska će izići knjižica, kojom će se na predavanjima

služiti profesori povijesti i branitelji.

Kako sve ulazi u tzv. izvannastavne aktivnosti, nije potrebna

suglasnost Ministarstva obrazovanja, a za prvi ciklus predavanja

određeno je šest osnovnih škola -  zadarske OŠ Smiljevac,

Š.K. Benje, Š. Budinića i Zadarski otoci, te OŠ Bibinje i Poličnik.

izvor:slobodna dalmacija

Misa na godišnju skupštinu USPD

Misa prigodom godišnje skupštine

Udruge Specijalne policije iz Domovinskog rata

Subota, 18. 12. 2010.


Za tebe molimo, za te žrtvujemo... Kad god se

pjevajući moli uz stihove pjesme Život svoj prikazujemo Bogu... čovjeka ponesu osjećaji

oji u jedno stapaju zahvalnost i prošnju, sjećanje i okrenutost budućnosti, sjetu i ponos.

A čulo se te subote, 18. prosinca, u kapelici sv. Mihovila u Policijskoj akademiji,

kako iz grla i s usana članova Udruge Specijalne policije iz Domovinskog rata,

okupljenih na Euharistijskom slavlju koje se slavilo prigodom godišnje skupštine,

odjekuju upravo te riječi. I čovjek se teško može oteti dojmu koji se osjećao u

trenutku prinosa darova da su oni najpozvaniji izgovarati ih i pretakati u osobnu i zajedničku molitvu.

Sve je krenulo najavom pa potom i dolaskom

u ured policijske kapelanije sv. Mihovila u Policijskoj akademiji gospodina Jure Pavlovića,

tajnika Udruge, a s njim u društvu i trojice čelnih ljudi iste Udruge: predsjednika g. Josipa Klema,

dopredsjednika g. Mladena Strijavića i predsjednika nadzornog odbora g. Dražena Budimira.

Došli su dogovoriti slavljenje sv. mise tom prigodom.

Uslijedio je poziv mons. Jurju Jezerincu, vojnom ordinariju, da predsjeda Euharistijskom slavlju,

što je on rado prihvatio. Sveta je misa, kako i treba biti, prerasla u molitveno slavlje

okupljenih vjernika što Božjem milosrđu preporučuju poginule i preminule suborce i prijatelje,

te zahvaljuju za već primljena dobra i mole snagu da i dalje ustraju u dobru. Na početku,

odmah iza uvodnog pozdrava, poimenice su spomenuta imena onih što su zajedno s njima

braneći pravo na slobodu Lijepe naše darovali život da bismo mi živjeli.
Zapjevavši na koncu svete mise Radujte se narodi, čestitali smo si uzajamno

Božić i novu godinu. (don Josip)

Homilija vojnog ordinarija

U naravi je čovjeka potreba da bude slobodan.

Takvim ga je stvorio Bog. Misao o slobodi stalno se provlačila otkako su naši pradjedovi prihvatili

evanđeosko svjetlo kao navještaj slobode i nade. I to je ostalo tijekom dugih stoljeća kao neka

duboka unutarnja iskra u srcima sinova i kćeri hrvatskoga naroda, te se nisu dali ni od koga

do kraja pokoriti, jer se ponovno uvijek budila svijest da su za slobodu rođeni.

Samo u slobodi narod može postići svoje puno ostvarenje svog nacionalnog, duhovnog,

vjerničkog i kulturnog bogatstva, razviti svoje specifičnosti i druge obogatiti.

Težnja za slobodom bila je veoma prisutna i u Izraelskom narodu, ne samo za fizičkom

slobodom nego i duhovnom, u želji da ne budu robovi svojih poroka i ljudskih slabosti.

O toj želji za slobodom govori nam prorok Jeremija u današnjem 1. čitanju. Jeremija

naviješta mesijanske dane kao dane slobode. Najavljuje Davidovog potomka,

koji će biti „izdanak pravedni“, što znači Mesija, Spasitelj. On će biti kralj

koji će biti mudar i „činit će pravo i pravicu na zemlji“, jer su pravo i pravica bili pogaženi.

U njegovo će vrijeme vladati mir. Obnova se neće temeljiti na političkoj osnovi nego

na moralnoj i religioznoj, odnosno na duhovnom preporodu.

Novozavjetna objava i kršćanska predaja govore da se Jeremijino proroštvo

(kao i drugih proroka) događa u Isusu Kristu. Isus je doista pravi Davidov potomak

(Mt 22, 45) i njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta (Iv 18,36). Isus dolazi

pomiriti međusobno ljude. Da uspostavi narušeni sklad između Boga i čovjeka,

koji ga je svojim grijehom prekinuo, Isus u svojoj ljubavi umire za nas i

radi našega spasenja. (Rim 3, 21-26).

Stoga će jednom reći: Nema veće ljubavi nego ako tko svoj život položi za prijatelje svoje“.

Ta se Isusova riječ može s pravom primijeniti i na naše pokojne hrvatske branitelje

koji su položili svoje živote iz ljubavi prema nama, vođeni ljubavlju, a ne mržnjom prema ikome.

Današnje evanđelje potvrđuje prorokove riječi da je Isus doista onaj

obećani Davidov potomak, kad veli da je „ začet po Duhu Svetom“, da je

Isus Emanuel, što znači „ S nama Bog“ i da je Josip njegov zakonski

a ne naravni otac. Proroci su naime najavili da će se Spasitelj svijeta

roditi od žene-djevice. Ta čast je pripala Mariji, Nazaretskoj djevici,

kojoj je anđeo rekao da će roditi Spasitelja svijeta.

Josip, Marijin zaručnik, zna da je njegova zaručnica Marija nevina i

istovremeno bilo mu je jasno da je Marija u blagoslovljenom stanju.

Stoga ga anđeo podsjeća u snu na njegovo ljudsko, vjerničko i kraljevstvo

dostojanstvo te neka se ne boji uzeti k sebi Mariju „Što je u njoj začeto, doista

je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isusu,

jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih“.

Kad je Josip shvatio volju Božju postalo mu je jasno njegovo, Marijino i Isusovo poslanje.

On postaje odgovoran za to dijete i njegovu majku. On će djetetu prema

tadašnjem običaju nadjenuti ime i tako prenijeti na njega svoje kraljevsko dostojanstvo,

budući da potječe iz kraljevske Davidove loze. Isus će tako postati „Sin Davidov“.

Taj „Sin Davidov“ će spasiti narod svoj od grijeha njegovih“, jer on je Emanuel,

što znači „S nama Bog“. Dijete u Mariji je, dakle, pravi Bog, čije rođenje slavimo na blagdan Božića.

Riječ Božić dolazi od riječi Bog. To je umanjenica ne Boga nego lika čovjeka

( djeteta). Isus, taj Božić donio je svijetu slobodu od svake „veličine koja ugrožava čovjeka.

Da bi narodi mogli mirno živjeti u slobodi, preduvjet je da imaju svoja osnovna i

ljudska prava, prije svega pravo na slobodu.

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća rađala se sloboda u

našem hrvatskom narodu. Njemu su bili ponuđeni različiti programi

kako organizirati društvo i javni život. Razne stranke nudile su svoje programe

što i kako organizirati život građana u Hrvatskoj. Svatko je mogao po svojoj savjesti

glasovati za one stranke i programe u koje je imao povjerenje da su u skladu sa

njegovim željama i težnjama. Na taj je način hrvatski narod izrazio svoju riječ.

zabrao je ovaj program koji garantira slobodu, ravnopravnost, sigurnost, mir,

ekonomski, moralni, nacionalni i kulturni napredak.

Mnogi su se opravdano veselili toj slobodi, uvjereni da im ništa više ne može bit i

zvana nametnuto tako da se može reći da se izborima dogodila i rodila sloboda.

Ta se promjena u našem društvu dogodila na jedan doista civilizacijski način.

Nije se tražilo nikakvo oružje u održavanju novostečene slobode, nikome se nije prijetilo.

Jednostavno se željelo biti slobodan u svojoj domovini i živjeti u miru sa svim

rađanima i stanovnicima Hrvatske u poštovanju, ravnopravnosti bez obzira na

nacionalnu podijeljenost i političko kao i vjersko uvjerenje. Međutim, unatoč želja

građana na veliko iznenađenje svih, stvari su krenule drugim putem.

Kardinal Kuharić je 16. siječnja l991. godine govorio kako se sve više

mrači obzorje Hrvatske, pitajući se „ Nije li obzorje Hrvatske mračno

navještajem nasilja protiv mira, slobode i sigurnosti? I dodaje:

„Nažalost, nisu nam nepoznate optužbe i uvrede kojima kao da se želi

izazvati nove obračune i nove mržnje, ali mi ćemo kao Crkva u

Hrvatskom narodu uvijek pozivati na mir i dostojanstvo. Iste godine u jednoj

od svojih propovijedi rekao je kako su se Hrvati u Hrvatskoj i izvan Hrvatske

izjašnjavali za mir i suživot među ljudima u pravednosti i poštovanju.

Svijeće i maslinove grančice koje su ljudi držali u rukama bile su znak mira i ljubavi,

koje su najjače naše oružje.

Međutim tmurni se oblaci nad Hrvatskom nisu razišli nego su postali još više

mračniji i započeo je pravi osvajački rat sa svim svojim strahotama.

Neki su se pokušali opravdati na taj način što su uvjeravali strani svijet da se radi

o vjerskom ratu. No to nastojanje nije uspjelo uvjeriti svijet. Oni koji su rušili crkvene

objekte nisu ih rušili zato što su bili pravoslavni, nego zato jer su to bili bezbošci

nahuškani mržnjom. Štoviše, u vrijeme rata molili su u Zagrebu zajedno katolici i

pravoslavni. Kada je kardinal Kuharić bio u vrijeme rata u Švicarskoj s patrijarhom

Pavlom na upit kardinala Kuharića zašto se ruše zajedničke svetinje, kao što su crkve,

Njegova svetost patrijarh Pavle lijepo je rekao da to ne rade njegovi vjernici.

Što je moglo preostati Hrvatskom narodu i građanima Hrvatske nego se ujediniti i

oduprijeti se snagama zla. Među prvim dobrovoljcima našli ste se upravo vi,

koji ste među prvima stali u obranu Hrvatske, u obranu slobode i mira, u obranu

dostojanstva i dostojnog suživota ljudi različitih nacionalnosti i vjera.

Godine l991. dnevno su se događala ubojstva, zarobljavalo se ljude i odvodilo u nepoznato.

Napadi na domove, prekidi prometnica, sve je to još više unosilo strah među ljude.

Među prvim žrtvama bio je hrvatski redarstvenik Josip Jović na Plitvicama, tako a su se

mnogi pitali: gdje to mi živimo, kakva je to civilizacija, mržnja i gramzljivost za tuđim prostorima,

opojenost u vlastitu moć a želja uništiti slabijega.

Čudno je da se nakon svega toga branitelji koji su krenuli braneći slobodu, sve češće

prozivaju i kažnjavaju. Zločin je uvijek zločin, ali njegova težina uvelike ovisi o tome da li je

učinjen u obrani ili je unaprijed smišljen i izvršen u agresiji na nedužne ljude.

Ako su neki u obrani i prešli granicu dozvoljenog, ne može se teret odgovornosti

prenositi na sve branitelje. Zanimljivo je da se ne pokreće toliko pitanje glavnih

aktera agresora i počinitelja zločina nad Hrvatima, a trebalo bi, ako se želi

stvoriti trajni mir, nego se stalno prebacuje težište na žrtvu i pod velikim

ogledalom promatra da li se ona ogriješila negdje o neku točku ratnog prava.

To redovito postavljaju pitanje oni koji su najveći krivci što je uopće došlo do rata,

koji žele na taj način oprati svoju savjest od odgovornosti.

Ponekad se stječe dojam da se svim silama nastoji izjednačiti žrtvu i agresora,

da se žrtvu ne pušta, dok ga se ne slomi. No nadamo se da do toga neće

doći jer se nismo nikada dali od nikoga pokoriti i zarobiti, od nikakvih suvremenih tribunala.

Ako smo i pali u svojim slabostima, ako smo griješili, pred Bogom smo se kajali i tako ponovno dizali.

Ovih dana slavimo Bogočovjeka Isusa Krista, kome se jedinome klanjamo.

I dok svima vama želim čestit Božić i blagoslovljenu Novu godinu sa željom

da nam svima bude radosnija, pravednija, blagoslovljena za Hrvatski narod i

sve građane drage nam Domovine, molimo Gospodina i za naše haške optuženike

da se što prije vrate u svoju Domovinu i u svoje obitelji; da ostatak svoga života koji

provode u zatvoru hrabro podnesu i tu žrtvu ugrade za svoju Hrvatsku. Amen.

Povjesnica specijalne policije MUP-a RH

Nakon prvih demokratskih izbora u RH 1990. godine, a koji su zapravo bili plebiscitarni

nacionalni konsenzus o suverenosti, neovisnosti i samostalnosti Hrvatske države postalo

je jasno da tadašnje vodstvo SFRJ, JNA, ali i lokalni Srbi neće dopustiti na miran i civiliziran

način utjelovljenje ove višestoljetne težnje hrvatskog naroda. Niti Svjetska zajednica

nije bila sklona prihvatiti ovakav razvoj događaja na prostorima bivše Jugoslavije

iako je podržavala sve druge narode koji su u postupku raspada postkomunističkog

sustava u središnjoj i istočnoj Europi demokratskim putem formirali nacionalne države.

Mlada Hrvatska država u to doba nije imala svoje oružane snage, oružje teritorijalne

obrane je oduzeto i bilo nedostupno legalnim hrvatskim institucijama, a tadašnja

policija (RSUP) blago rečeno nije bila oslonac niti jamstvo sigurnosti i zaštite

državnih institucija ( 60% milicajaca od tadašnjih 16 000 u SRH bilo je srpske nacionalnosti)

Iz navedenog razloga u Policijskoj akademiji je 5. kolovoza 1990. godine

ustrojen tečaj “Prvi hrvatski redarstvenik” na kojem je iz svih krajeva Hrvatske i

poglavito iz Hercegovine pristupilo 1970 polaznika.

Od njih je 200 iznadprosječno fizički i psihički sposobnih postalo je jezgro

preustrojene Antiterorističke jedinice Lučko, a u bazu su izmješteni 07.09. 1990 godine.

U studenom 1990 godine ustrojene su Posebne jedinice policije Rakitje,

Kumrovec Sljeme Tuškanac, Vinica i Valbandon.

Kako već u ljeto 1990. počinje “Balvan revolucija” na području Knina ali i

drugih krajeva nastanjenih pretežito srpskim pučanstvom, pripadnici ATJ Lučko,

a početkom 1991. godine i pripadnici ostalih postrojbi posebnih jedinica policije

angažiraju se na uspostavi javnog reda i mira odnosno uspostavi

ustavno-pravnog poretka na ozemlju RH. Sve ove akcije specijalne policije

znane su kao intervencije “jakih snaga MUP-a”.

Tijekom 1991. godine stvorene su i zakonske osnove za osnivanjem

Specijalnih jedinica policije u svim Policijskim upravama, a u travnju 1991. godine

kroz izmjenu i dopunu Zakona o unutarnjim poslovima i osnove za ustrojavanje

Zbora narodne garde (ZNG), što je kulminiralo povijesnim postrojavanjem

na stadionu u Kranjčevićevoj ulici 28.05.1991. godine.

Prve velike borbene operacije specijalne policije kreću početkom ožujka 1991. god.

u Pakracu, zatim na Plitvicama 31.03. 1991. ("Krvavi Uskrs") gdje pogiba Josip Jović,

a dalje slijede akcije oslobađanja zaposjednutih policijskih postaja na Baniji – Glina,

Petrinja, Topusko, na prostoru Like, zapadne i istočne Slavonije, Zadarskog,

Šibenskog i Vodičkog zaleđa, Drniša, Miljevaca, Kijeva, Maljkova.

Sredinom 1991. god. započinje opći rat u Hrvatskoj a pripadnici specijalne policije

dijelom kao samostalne jedinice, a dijelom kao skupne snage bore se na ratištima

su od Vukovara do Dubrovnika.

Pri pokušaju proboja u Vukovar preko Marinaca 13.10. 1991. god, teško je ranjeno i

pogiba veći broj pripadnika specijalne policije.

Već od 1992. god na području zapadne Slavonije djeluju skupne snage specijalne policije,

a u drugom dijelu ljeta i na području Velebita u sklopu akcije “Poskok 1” i “Poskok 2”.

Specijalna policija na glavnom pravcu napada u vojno redarstvenoj operaciji “Maslenica” u

siječnju 1993. godine izlaze na vrhove Velebita gdje u izuzetno teškim klimatskim uvjetima

provode tri zime. Slijedila je operacija “Medački džep” u rujnu 1993. god uz zadržavanje

svih dostignutih pozicija koje su bile polazna crta za veličanstvenu operaciju “Oluja”,

a snage specijalne policije s Velebita izlaze na međunarodno priznate

granice RH na rijeci Uni (Donji Lapac).

Prije toga u operaciji “Bljesak” skupne snage specijalne policije oslobađaju

veliko okupirano područje u zapadnoj Slavoniji (sjeverno od autoputa).

I nakon borbenih akcija specijalna policija obavlja značajne zadaće u

uspostavi civilnog života na oslobođenim područjima kao i mirnoj reintegraciji istočne Slavonije.

Specijalna policija je kao najviše osposobljena, opremljena i motivirana

oružana snaga dobivala najteže namjenske borbene napadne zadaće

koje su pod zapovjedništvom GSHV-a i uz prethodnu suglasnost Ministra UP-a

u potpunosti izvršene. Samo iz ATJ Lučko poteklo je 7 generala HV-a.

Nakon rata specijalna policija se preustrojava i dalje osposobljava i usavršava za

izazove kao što su borba protiv međunarodnog terorizma i najtežih oblika organiziranog kriminala.

Preustrojem MUP-a 2001. godine veliki broj specijalaca prelazi u Interventnu policiju

koja je danas udarna operativna snaga MUP- a.

Tijekom Domovinskog rata kroz jedinice specijalne police kao djelatni i

pričuvni sastav prošlo je blizu 12 000 pripadnika.

Poginuli u izravnoj borbi 146, (do danas zajedno s poginulim 352 umrla, suicid, prometne nezgode).
Ranjenih u borbi 830.
izvor:vojni ordinarij

Orao-Orahovica-izvještajna skupština

PDF Ispis E-mail
Nadnevka 04. prosinca 2010. godine održana je redovna
izvještajna skupština Udruge specijalne policije iz
Domovinskog rata "Orao" Orahovica - Našice.
Sjednicom je predsjedavao gosp. Ante Bajić.
Osnovna karakteristika izvješća predsjednika Udruge je bila
upoznavanje članova Udruge sa aktivnostima koje su u kojima
su učestvovali člnovi Udruge u proteklih godinu dana.
Isto tako predsjednik Udruge je istaknuo veliki uspjeh
malonogometne ekipe koja je na prošlogodišnjem božićnom
turniru u Orahovici osvojila izvrsno treće mjesto.

 

Nadalje, predsjednik Udruge je istaknuo da unatoč ne baš
dobrim uvjetima rada, odnosno  glede nedostatka prostorije
u kojoj bi Udruga djelovala  ostvareni rezultati rada su dosta dobri,
a suradnja koja je uspostavljena s ostalim Udrugama koje su
proizašle iz Domovinskog rata  i te kako je značajna.
Financijsko izvješće prikazalo je da je dio sredstava neophodnih
za rad Udruge prikupljen iz naslova članarina, a djelomično
donacijama i pomoći prijatelja Udruge.
Skupštinari su jednoglasno usvojili i izvješće predsjednika
i financijsko izvješće za protekli period.
Po završetku radnog djela skupštine zapaljena je svijeća na
spomen obilježju u čast i na spomen svim poginulim
hrvatskim braniteljima, a nakon toga druženje članova
Udruge i gostiju nastavljeno je u hotelu "Ružica" uz prigodan domjenak.
izvor:orao-orahovica

Vlč.Marko Peulić


slika

ŽUPANJA - Župnik župe sv. Nikole Tavelića u Županji, vlč. Marko Peulić,

novi je dekan Županjskog dekanata, koji obuhvaća

dvije župe u Županji te Cernu, Gradište, Štitar i Bošnjake.
Na tome je mjestu zamijenio vlč. Ivana Varoščića, župnika župe sv.

Ivana Krstitelja u Županji, koji je tu dužnost obnašao dugi niz godina.

U konkurenciji za novog dekana bili su i župnik iz

Bošnjaka Vlado Mikrut, iz Štitara Mirko Rendulić,

no đakovačko-osječki nadbiskup, msgr. Marin Srakić,

imenovao je vlč. Marka Peulića,

koji će tu odgovornu dužnost obnašati sljedećih pet godina,

a nakon isteka tog vremena,

prema novom internom pravilniku, moći će ponovno

biti biran na još jedan mandat.
Što se tiče Drenovačkog dekanata, koji obuhvaća župe

u istočnom dijelu županjske Posavine,

promjene nije bilo jer dužnost dekana i dalje obnaša

vlč. Marko Đidara iz Drenovaca.
Imenovanje vlč. Marka Peulića za dekana Županjskog dekanata

razveselilo je županjske vjernike,

posebice njegove župljane, koji odluku nadbiskupa Srakića

smatraju velikim priznanjem za njihovu župu,

njegov uspješan rad i trud te su uvjereni da će svoju

novu zadaću njihov dušobrižnik

obavljati na najbolji mogući način, na zadovoljstvo vjernika,

Crkve i cijele zajednice.


Izvor: glas slavonije

POZIVNICA

 

Poštovani članovi USPDR"DELTA"ŽUPANJA, čast i zadovoljstvo nam je pozvati

Vas da svojim dolaskom svečano uveličate

obilježavanje 19. godišnjice voda Specijalne policije "Orao"Orahovica-Našice,

koje će nadnevka 04. prosinca 2010. godine biti održana

u hotelu Ružica u Orahovici, s početkom u 19,00 sati.




S poštovanjem,

 

 

PREDSJEDNIK

UDRUGE

Zdenko Minarik

JOŠ JEDNA MIROVINSKA REFORMA

Država smanjuje razliku između povlaštenih i radničkih mirovina
ZAGREB - Saborske zastupnice, članice Vlade i Ustavnog suda te ostale dužnosnice najvjerojatnije ipak neće moći ići u mirovinu deset godina prije ostalih žena. Izmjenama mirovinskog zakona podignut je prag za odlazak u mirovinu za sve žene osim za dužnosnice te je stvorena desetogodišnja razlika, ali će se, kako doznajemo, izmjenama zakona o pravima dužnosnika to promijeniti. To bi se moglo dogodi
8,8isuća kuna je iznos maksimalne radničke mirovine, koju netko može imati nakon 40 godina staža 20 tisuća kuna je iznos predsjedničke mirovine
POVLAŠTENI DODATAK BEZ POVEĆANJA PRI USKLAĐIVANJU
Teret na HZMO-u koji nema veze s mirovinama za koje se štedjelo u tom fondu, povećavao se svake godine između ostaloga i zbog toga što se pri usklađivanju, koje je pravo iz općeg mirovinskog zakona, povišica obračunavala na sve mirovine pa i na povlašteni dodatak, što ga je dala država i koji s općim mirovinskim zakonom nema veze. Tako je radna skupina došla i do prijedloga da se pri usklađivanju, koje se obavlja dva puta godišnje, na teret Mirovinskog fonda može povećavati samo onaj dio mirovine koji je stečen radom. No taj prijedlog, koji bi, procjenjuju naši sugovornici, izazvao političku buru, može čekati jer nikakvog usklađivanja ionako neće ni biti sljedeće dvije godine.
STROŽI UVJETI ZA UMIROVLJENJE POLICIJE I VOJSKE
Sigurno je da će se mijenjati, odnosno postrožiti, uvjeti pp kojima prema posebnim pravilima u mirovinu odlaze pripadnici MUP-a i vojske. “Nije samo stvar u ranijem umirovljenju, pa policija u većini zemalja odlazi ranije u mirovinu, u vojsci ljudi odlaze u mirovinu jer nakon 35. godine više ne mogu napredovati. Dovoljno je da im takvo rješenje predloži komisija i potpiše ministar. To se mora mijenjati”, kaže naš sugovornik.
ti već do kraja godine, i to u sklopu novih promjena u mirovinskom sustavu, u čiju su izradu uključeni svi resori, a koordinator je Ministarstvo gospodarstva. Jedan od prijedloga je da se potpuno izjednači dob odlaska u mirovinu za dužnosnike i radnike, te da to bude 65 godina, odnosno 60 za prijevremeno umirovljenje.

Minus od 15 milijardi
Kako doznajemo od više sugovornika, u popravljanju mirovinskog sustava u analizu se krenulo potpunim odvajanjem onoga što su troškovi Zavoda na osnovi općeg mirovinskog zakona od troškova koje je država dodala u posljednjih 20 godina dajući različite povlastice brojnim društvenim skupinama te se pokazalo da Mirovinski fond ipak ne bi bio u godišnjem minusu od 15 milijardi kuna kad bi se iz tog fonda isplaćivale samo mirovine zarađene na osnovi uplata doprinosa. “Ako bi se iz fonda solidarnosti isplaćivale mirovine koje su zarađene na osnovi uplata u taj fond, pa i ono što je 14 povlaštenih kategorija doista zaradilo na osnovi doprinosa, a ako bi povlastica išla na račun države, koja je tu povlasticu i dala, HZMO bi bio u znatno manjem i podnošljivijem minusu”, kazalo nam je nekoliko osoba uključenih u izradu novih pravila.
Na pitanje hoće li se postrožiti uvjeti za branitelje, kojih je trenutačno u mirovini gotovo 69 tisuća, odgovaraju da je za to prekasno, jer pravo na braniteljsku mirovinu ima još jako malo ljudi, a uvjeti pod kojima se odlazilo u mirovinu ne mogu se naknadno mijenjati. Ono što bi se moglo promijeniti kad su u pitanju braniteljske, ali i ostale povlaštene mirovine iznos je najveće mirovine.

Rad se (ne) isplati
Naime, zakon o najvećoj mirovini ograničava najveću moguću radničku mirovinu na oko 8,8 tisuća kuna, a branitelji i zastupnici mogu ostvariti dvostruko veću mirovinu. Uz još neke dodatke zastupnička mirovina može biti veća i od tih 17 tisuća kuna, a predsjednička je mirovina, primjerice, veća od 20 tisuća kuna. Prema statistici HZMO-a, od 1,1 milijuna umirovljenika, u što nisu uključeni branitelji, vojska i HVO iz Bosne i Hercegovine, mirovinu veću od osam tisuća kuna primaju samo 1.124 osobe. Ako se iz toga isključi petstotinjak bivših dužnosnika, jer njihove su mirovine uglavnom veće od osam tisuća kuna, ispada da je najviše osamstotinjak građana Hrvatske uspjelo doći do najveće mirovine bez obzira na to što su deseci tisuća odradili radni staž od 40 ili više godina. S druge strane, čak je 4.800 braniteljskih mirovina većih od 8.000 kuna.
- To će se svakako morati mijenjati. Najveća povlaštena mirovina morat će se polako približavati najvećoj radničkoj mirovini. No, to neće moći ići preko noći, svi ti ljudi imaju kredite ili neke obveze i ne može im se preko noći mirovina smanjiti za 30 ili 50 posto - kaže jedan od naših sugovornika. Odluku će u konačnici donijeti politika, koja je i odlučila da povlaštene mirovine mogu biti toliko veće od najvećih radničkih, pa bi sada trebala poslati drukčiju poruku - da se ipak isplati raditi. Zasad je, doznajemo, Vlada dala zeleno svjetlo za tu opciju, ali će ona odrediti rokove u kojima će se smanjivati razlike između najveće radničke i najveće povlaštene mirovine.
izvor:glas slavonije

Optužnica protiv šefa KOS-a

Nakon dvije i pol godine istrage RH traži organizatore mučenja i ubojstava u srpskim logorima

Optužnica protiv šefa KOS-a zbog mučenja hrvatskih zarobljenika

Stotine pripadnika MUP-a, ZNG-a i civila zlostavljani su u logorima Stajićevu i Begejcima

izvor.večernji list

Podizanje do sada “najteže” optužnice protiv dvojice visokih zapovjednika JNA i KOS-a, obavještajne službe JNA, da su 1991.i 1992. organizirali logore u kojima je internirano tisuće, a ubijeno, mučeno, silovano stotine zarobljenih hrvatskih građana - pitanje je dana. Već dvije i pol godine Županijski sud u Osijeku, specijaliziran i za ratne zločine, provodi temeljitu istragu o zločinima nad zarobljenim hrvatskim građanima i sada je istražni sudac Miroslav Rožac na kraju ovog posla. Premda DORH još nije službeno objavio, doznaje se da je optužnica “nezaustavljiva” te se podiže protiv Aleksandra Ace Vasiljevića, šefa KOS-a JNA, i bivšeg potpukovnika Miroslava Živanovića, također oficira KOS-a i zapovjednika najvećih srpskih logora Begejci i Stajićevo. Tereti ih se za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Vasiljević je obilazio logore i znao točno stanje u njima.

Bez vode, bez hrane...

U vrijeme oružane agresije na RH Živanović (pripadnik KOS-a iz Novog Sada), u blizini vojvođanskih mjesta istočno do Novog Sada Stajićevu i Begejcima (životinjske farme), protivno odredbama međunarodnoga ratnog i humanitarnog prava, organizirao je logore za zarobljene pripadnike MUP-a i ZNG-a te civila s područja Vukovara, Tovarnika i Ilače. U tim logorima bili su i žene, djeca i starci, a mjesecima su bili zatočeni u nehumanim životnim uvjetima, bez vode, hrane, pokrivača, gdje su ih pripadnici JNA, pod Živanovićevim zapovjedništvom, svakodnevno i sustavno fizički i psihički zlostavljali. Uz to zarobljenici su odvođeni na lažna strijeljanja, prisiljavani su na radove, mučeni, poslije čega su stotine njih ubijeni, umrli, ostali invalidima. Tek 19 godina poslije zločina sada se javlja veći broj žena koje otkrivaju još okrutniju istinu - mnoge od njih u zatočeništvu su i silovane, neke su i zatrudnjele.

– Najveće se zlo i ubijanje događalo u dva tjedna od pada Vukovara do 2. i 3. prosinca, kada se u logor napokon uspijevaju probiti predstavnici Međunarodnoga Crvenog križa, tada smo popisani i više nije bilo ubijanja, ali premlaćivanje nije ni tada prestalo, kaže sada Zoran Šangut, predsjednik Udruge pravnika Vukovar 1991. On je u Stajićevu i sam proveo četiri mučna mjeseca zarobljeništva. Njegova je udruga pružala logističku potporu istrazi, a pred beogradskim sudom podigao je kaznenu prijavu protiv Vasiljevića i Živanovića. Na najave optužnica reagirala je i srbijanska strana. Ministar policije Ivica Dačić odmah izjavljuje da “eventualne nove hrvatske optužnice za ratni zločin ne bi pridonijele pomirbi i suradnji dviju zemalja”. – Ako idemo k stavljanju točke na ono što je bilo u prošlosti i regionalnom pomirenju, ne zna čemu sve to vodi, kaže. Vladimir Vukčević, srbijanski tužitelj za ratne zločine, kaže pak da “ni iz Haaga niti iz Zagreba ne može biti dostavljena nikakva optužnica po kojoj tužiteljstvo Srbije postupa kao prema optužnici”.

– To je samo jedan, da tako kažem, inicijalni akt, mi onda ocjenjujemo dokazni materijal koji ide uz tu optužnicu, a vidjet ćemo o čemu je riječ – kaže Vukčević. Između hrvatskog i srbijanskog tužiteljstva postoji poseban sporazum i po njemu se neposredno razmjenjuju dokazi o ratnim zločinima. Do sada je ta suradnja išla dosta dobro, posebice na tzv. nižim razinama (terećenje izvršitelja, čuvara logora, paravojska). Kako će se ta suradnja nastaviti kada iz RH u Beograd stignu dokazni materijali protiv dvojice visokih bivših oficira JNA, ovisi o službenoj politici.

Nije mogao izbjeći problem

– Tužiteljstvo Srbije neće se zalijetati, ići će dokud sugerira politika, smatraju u Beogradu. Ni srbijanski predsjednik Borislav Tadić nije mogao ovih dana u Zagrebu izbjeći tu temu te je potvrdio da srbijanski organi istražuju događaje u Begejcima i Stajićevu. Tadić, međutim, ne rabi naziv “logori”. Srbija ima problem, jer, kada bi se krenulo procesuirati Vasiljevića i Živanovića, značilo bi da su ratni zločini počinjeni i na teritoriju Srbije, i to od najviših predstavnika JNA.

Do sada se tvrdilo da su ratni zločini “proizvod” građanskog rata u RH i BiH. Hrvatska također ima problem s podizanjem optužnice. Pokazalo se, naime, da suđenja u odsutnosti nemaju smisla. A kada se, nakon presuda RH i našla u prilici da putem izručenja “dobije” nekog od osuđenih, oni su imali pravo na ponovljeno suđenje. Stoga tužitelj Vukčević i govori da je hrvatska optužnica tek “inicijalni akt”. - Bude li se ikada Srbija spremna suočiti na političkoj razini s činjenicama da je i na njezinu teritoriju proveden ratni zločin prema građanima RH, procesuiranje ove optužnice postaje tek tehničko pitanje, jer svi su spisi pripremljeni, kaže pak izvor blizak hrvatskom pravosuđu.

Piramida odgovornosti za masakr na Ovčari

Autorica dokumentarca “S. Glavašević - zaustavljeni glas” Višnja Starešina rekonstruirala je, na temelju sudskih spisa iz Haaga i Beograda, zapovjednu strukturu organizatora masakra na Ovčari. Podatke proučava i DORH.

1. Aleksandar Vasiljević - šef KOS-a. Dana 19. 11. 1991. poslijepodne dolazi u Negoslavce (noć sa 19. na 20. 11. obavlja se razvrstavanje), u Haagu i Beogradu bio je svjedok tužitelja za Ovčaru.

2. Bogdan Vujić - Vasiljevićev prijatelj, iz mirovine aktiviran u rujnu 1991., iskusni kontraobavještajac, specijalist za razvrstavanje neprijatelja i pravljenje lista, dolazi s njime istog popodneva iz Beograda. U Haagu i Beogradu bio je svjedok tužitelja za Ovčaru.

3. Veselin Šljivančanin - načelnik za sigurnost operativne grupe
Jug (optužen i osuđen u Haagu, prvostupanjski pet godina, drugostupanjski 17 godina, nedavno je sud prihvatio zahtjev njegove obrane za reviziju postupka, obrana traži oslobađanje).

4. Mladen Karan - Šljivančaninov pomoćnik za kontraobavještajne poslove, poslan u Vukovar u listopadu 1991. izravno iz kabineta Ace Vasiljevića, prethodno se dvije godine bavio unutarnjim neprijateljima u Hrvatskoj i BiH, zajedno s pukovnikom Vujićem radio popise za likvidaciju, u Haagu svjedok Šljivančaninove obrane.

5. Ljubiša Vukašinović - Šljivačaninov pomoćnik, bio zadužen za organizaciju prijevoza između bolnice i masovne grobnice, Šljivan-čaninov svjedok obrane u Haagu, u to vrijeme visoko pozicionirani pukovnik u voj-noj obavještajnoj službi Srbije

6. Miroslav Radić - zapovjedno nadležan za jedinice teritorijalne obrane “šešeljevce” i druge paravojne postrojbe, u Haagu oslobođen krivnje, poslije rata poslovni čovjek u Beogradu.

7. Borčo Karanfilov - Šljivančaninov pomoćnik, zadužen za koordinaciju likvidacije između hangara i jame, Šljivančaninov svjedok obrane.

Naš braniteljski fond

PDF Ispis E-mail

Josip GlavašU Fondu hrvatskih branitelja, drugom najvećem dioničaru Hrvatskom telekoma poslije DT-a, razmišlja se o velikom strateškom zaokretu ulaganja - izlasku iz dionice HT-a, ekskluzivno doznaje Poslovni dnevnik iz dobro upućenih izvora. Iako jedno od najboljih ulaganja na tržištu, dionica HT na kojoj se praktički portfelj fonda temelji, potencijalni je rizik za imovinu i vrijednost udjela koju Upravni odbor želi izbjeći.

Fond ima 5.732.197 dionice (7 posto) što uz cijenu od 272,15 kuna kojoj je zaključeno trgovanje u petak iznosi od 1,56 milijardi kuna. No, ponudi li netko cijenu uz premiju, primjerice, 300 kuna FHB bi za paket mogao utržiti 1,72 milijarde kuna. Neto vrijednost imovine FHB-a na 30. lipnja (posljednje dostupno izvješće) iznosi 1,96 milijardi kuna. Ideja o prodaji nije nova. O toj opciji razmišlja se otkad je Fond hrvatskih branitelja (FHB) prihvatio javnu ponudu Mola u listopadu 2008. za dionice Ine.

Unatoč protivljenju dijela braniteljske populacije, Upravni odbor zajedno s Erste investom koji upravlja FHB-om, prodao je mađarskoj naftnoj kompaniji svoj paket od 7 posto za 1,96 milijarde kuna. Dionicu je tada uz premiju Mol platio 2800 kuna, što je razina koju dionica nije postigla od rujna 2008., pa ni sve do danas. Prodajom Ininog paketa, portfelj FHB-a sveden je praktički na dionicu HT-a. Iako su fondu u travnju prenesene i druge dionice iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, poput Vjesnika, Tiska, Kutjeva, Viktora Lenca, ali i Zagrebačke banke i PBZ-a radi se o minornim paketima pa dionica HT-a i dalje čini preko 76 posto portfelja. "Tolika izloženost jednoj vrijednosnici imovinu fonda stavlja u opasnost. Dovoljan je poremećaj na tržištu poput novog poreza kojim bi se udarilo na HT da se ozbiljno ugroze udjeli u fondu stoga je proširivanje portfelja nužno", kaže nam dobro upućeni izvor. "Zakon o FHB-u preporuča diverzifikaciju portfelja u korist naših članova. Operativno od prodaje dionica Ine imamo strateški problem, no ne gori nam pod nogama i već dvije godine o tome temeljito promišljamo, a nikakva odluka nije donesena", kaže član Upravnog odbora FHB-a Petar Lovrić za Poslovni dnevnik.

Kako doznajemo, Upravni odbor razmatra nekoliko scenarija izlaska iz HT-a, od polagane prodaje na burzi, do strateškog kupca (koji bi ponudio premiju) ili stranog ponuditelja. Nikome naime nije u interesu da dionici padne cijena brzim 'iskrcavanjem' i nastane burzovni i cjenovni kaos. Navodno se s Upravom HT-a razgovaralo u smjeru da upravo HT kupi dionice za svoj trezor, no tu opciju u petak nismo mogli potvrditi.

Petar Lovrić FHB-aZa razliku od prodaje Ine, vrijeme nije ograničavajući faktor u ovom slučaju. Dok je ponuda za Inine dionica imala rok trajanja, odluka o HT-u nije u vremenskoj stisci, što FHB-u daje veći pregovarački prostor s potencijalnim ponuditeljima. "Jedini faktor odluke o eventualnoj prodaji bit će cijena, kao i kod odluke o prodaji dionica Ine", kratko je komentirao predsjednik Uprave Erste Investa Josip Glavaš mogući strateški zaokret FHB-a.

Inače, zakonska ograničenja za takvu odluku ne postoje već je ključna odluka upravnog odbora, a neslužbeno su nam potvrdili da u Hanfu o tome zasad nisu stigle konkretne informacije.Sudeći po dostupnim informacijama, čini se da odluka o HT-u ovisi o lošem stanju gospodarstva. S projekcijama o 340.000 nezaposlenih na proljeće 2011., smanjivanjem prava proračunskih korisnika među kojima je i dio braniteljske populacije, čelni ljudi FHB-a ne žele se dovesti pred zid pojačanih isplata udjela.

"Zakon o FHB-u preporuča diverzifikaciju portfelja u korist naših članova. Operativno od prodaje dionica Ine imamo strateški problem, no ne gori nam pod nogama i već dvije godine o tome temeljito
promišljamo, a nikakva odluka nije donesena", kaže član Upravnog odbora FHB-a Petar Lovrić za Poslovni dnevnik.

Kako doznajemo, Upravni odbor razmatra nekoliko scenarija izlaska iz HT-a, od polagane prodaje na burzi, do strateškog kupca (koji bi ponudio premiju) ili stranog ponuditelja. Nikome naime nije u interesu da dionici padne cijena brzim 'iskrcavanjem' i nastane burzovni i cjenovni kaos. Navodno se s Upravom HT-a razgovaralo u smjeru da upravo HT kupi dionice za svoj trezor, no tu opciju u petak nismo mogli potvrditi.


objavio: poslovni.hr

Bez kazne

Šibenski “pravaši” odnedavno posjeduju dio ratne dokumentacije obavještajnih službi i “milicije Krajine” u kojoj su evidentirani zločini nad uglavnom hrvatskim civilima, ali i njihovi počinitelji.

− Tražimo da se zločini jednako tretiraju, ma tko ih počinio, za njih ne može biti zastare ni abolicije − smatraju vodeći ljudi HSP-a Šibensko-kninske županije, branitelji Ivica Ledenko, Marko Rajčić i Ante Buha.

Žrtve bacili u Golubnjaču

− Čak su i institucije te paradržavne tvorevine pokušale provesti istragu o ubojstvima hrvatskih civila. A što rade naše institucije? One su ih abolirale po Zakonu o općem oprostu, a njihove zločine prekvalificirale u oružanu pobunu − veli Ledenko.

Koristeći priliku ponovnog susreta šefova dviju država, Hrvatske i Srbije, pozvali su Ivu Josipovića i Borisa Tadića da odu u Široku Kulu i do jame Golubnjače na Ljubovu kako bi se poklonili nevino pobijenim civilima hrvatske i srpske nacionalnosti čijim zločincima nikad nije suđeno iako su poznati i po svoj se prilici nalaze u Srbiji.

− Ako smo mi uspjeli doći do dokumentacije obavještajnih službi “SAO Krajine” koju je Hrvatska vojska preuzela pri ulasku u Knin 5. kolovoza 1995. godine, tada je izvjesno − kaže umirovljeni časnik HV-a Marko Rajčić − da sav taj dokazni materijal posjeduje i Državno odvjetništvo.

Zašto ti zločini nisu procesuirani iako su počinitelje detektirali i dio istražnog postupka proveli vojni organi “RSK”? Mogu li se evidentni ratni zločini prekvalificirati u sudjelovanje u oružanoj pobuni kako bi njihovi počinitelji bili abolirani?!

Samo iz dokumentacije do koje smo došli, čak 59 pripadnika srpske vojske izravno se terete za ubojstva, silovanja i palež. Što je DORH poduzeo na procesuiranju tih ljudi? − proziva Rajčić, podastirući novinarima dio “krajinskih” obavještajnih dokumenata.

Konkretno navode slučaj Čede Budisavljevića (pomoćnik komandira odjeljenja milicije) koji je na području Teslingrada (Gospić) ubio bračni par Nikšić (Široka Kula), a suprugu prije ubojstva silovao, i potom ih zapalio u njihovoj kući.

Budisavljevića terete da je zajedno s Miloradom Bogunovićem i Mirkom Malinovićem, nakon neuspjele razmjene, jedanaestero ili dvanaestero hrvatskih civila odveo u smjeru Ljubova, gdje su ih pobili i bacili u jamu Golubnjaču.

Navodno je Budisavljević najokrutniji zločin počinio nad obitelji Rakić iz Široke Kule, inače srpske nacionalnosti, osim supruge Hrvatice.

Dogodilo se to 18. listopada 1991. kada je ubio Manu Rakića, njegovu suprugu Luju, kćer Radu i sinove Dragana i Milana. Prema dokumentaciji, bili su privedeni pod sumnjom za suradnju s Hrvatskom vojskom. Informativni razgovor s članovima nesretne obitelji vodili su vodnik Nenad Davidović i trojica pripadnika VRSK, evidentirani u zapisniku pod kodnim imenima Zolja, Rambo i Ćato.

Ukratko, Budisavljevića navodno terete da je sa svojim jatacima pobio četrnaestero, petnaestero civila hrvatske i četvero srpske nacionalnosti. Indikativno je da je obavještajna služba “RSK” u Gračacu 11. studenoga 1991. upozorila na ovu surovu četvorku:

“Iste je potrebno lišiti slobode, svako kašnjenje može imati za posljedicu i daljnja nekažnjena ubijanja nedužnih civila (!).” Hrvatske institucije provodile su istragu protiv Budisavljevića i ortaka zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo sudjelovanja u oružanoj pobuni, protiv ustavnog ustrojstva i sigurnosti RH.

Tijekom istražnih postupaka, državni odvjetnik svojim je podneskom za čak 82 osobe promijenio činjenični opis i pravnu kvalifikaciju djela, te su se teretili tek za oružanu pobunu i, po Zakonu o općem oprostu, za sudjelovanje u oružanoj pobuni od 17. kolovoza 1990. do 23. kolovoza 1996. godine svi su abolirani.

Ubojstvo supružnika Bačić

U HSP-u posebno ističu procesuiranje ubojstva bračnog para Bačić (Mate i Marije) u selu Drinovci na Miljevačkom platou, 12. siječnja 1992. godine, te to dokumentiraju detaljnim zapisnikom o očevidu s fotoelaboratom leševa ubijenih, koji je potpisao vodnik Dušan Šorgić.

U dokumentima se navodi da je ubojstva počinio pripadnik srpske garde Boban Arsić, koji se navodno pravdao da je to učinio u samoobrani (sic!), iako je riječ o starim i nenaoružanim ljudima, a očevidom je utvrđeno i da je na njihovu kuću nakon zločina bačena bomba.

Iz ožujka 1993. godine datira i ćirilični zapis SUP-a Knin koji je potpisao šef Odsjeka za suzbijanje kriminaliteta Bjelja Milivoj, a gdje se za ubojstva jedanaestero civila u Puljanima i Krivićima (Oklaj) sumnjiče, nakon provedenog “operativnog rada”, pripadnici vojske “Krajine” Jovica Bojanić, Đuro Dujaković i Stevan Subotić.

DORH: Ako nema dokaza, ide prekvalifikacija

Državno odvjetništvo u obradi konkretnih predmeta koristi dijelove zaplijenjene dokumentacije obavještajnih službi i “milicije SAO Krajine” koja je, kako doznajemo od glasnogovornice DORH-a Martine Mihordin, pohranjena u Hrvatskome memorijalnom dokumentacijskom centru Domovinskog rata.

O slučajevima Čede Budisavljevića i drugih DORH je zatražio očitovanje od ŽDO-a u Gospiću i Šibeniku. Inače, Zakon o općem oprostu jasno kaže, navodi u odgovoru u ime DORH-a glasnogovornica Mihordin, da su od oprosta za kaznena djela iz čl. 1. tog zakona izuzeti počinitelji najtežih povreda koje imaju karakter ratnih zločina.

No, dodaje Mihordin, u slučajevima konkretnih kaznenih predmeta i nedostatka dokaza, te gdje za to ima osnove, u slučajevima da su osumnjičenici sudjelovali u oružanoj pobuni protiv ustavnog ustrojstva i sigurnosti RH, kazneno djelo prekvalificira se u djelo oružane pobune i primjenjuje se opći oprost.Izvor:Slobodna dalmacija

19. Obljetnica USPDR DELTA Županja

NEŠTO SKROMNIJE ALI USPDR"DELTA"ŽUPANJA OBILJEŽILA JE 19.OBLJETNICU OSNUTKA SJP"DELTA"ŽUPANJA.RUKOVODSTVO UDRUGE SA V.D.PREDSJEDNIKOM STJEPANOM MATIĆ I UZVANICIMA DOŽUPANOM GOLUBIČIĆ M.,GRADSKIM VIJEĆNICIMA GRADA ŽUPANJE,GOSTOIMA IZ USP"FENIX"ORAŠJE(BIH),TE

Više...

MARKO DABIĆ - NISMO TE ZABORAVILI

06.10.2010.Godine članovi USPDR "DELTA" ŽUPANJA obišli po prvi puta grob Marka Dabić iz mjesta Matići (BIH), pripadnik SJP DELTA ŽUPANJA,upalili svijeću na grob i položili cvijetni aranžman, "MARKO,NISMO TE ZABORAVILI-"USPDR-DELTA-ŽUPANJA".

(foto-zapis USKORO)

OBAVIJESTI IZ UDRUGE

Sastanak članstva udruge 10.04.2018. sa početkom u 20,00 sati.Dolazak obavezan.
PORTAL HRT-a POSVEĆEN DOMOVINSKOM RATU
LINK:daniponosa.hrt.hr


Frontpage Slideshow | Copyright © 2006-2010 JoomlaWorks, a business unit of Nuevvo Webware Ltd.

20.Obljetnica SJP "Delta"