uspdr-delta.hr

– Poginuo je jer je poštovao odredbe Ženevske konvencije i sve radio po propisu. O poštenju u ratu pri?ali smo, kad smo se sreli na terenu, s generalom Mladenom Marka?em. Ali, to poštenje drugoj strani, o?ito, nije zna?ilo ništa – ogor?eno ?e Merc.

Jozo Iliji? bio je, kaže, najmla?i specijalac u Deltama. Suborac Merc pamtit ?e ga po veseloj dje?a?koj naravi i dobroj duši.

I Marija Iliji? za svog supruga kaže da je bio duša od ?ovjeka. U mislima se vra?a na onih deset najljepših mjeseci u svome životu koje je provela u braku s Jozom. Nadopunjavali su se, kaže, kao da su jedno drugom ?itali misli. Ne?e, zapravo, Mariji Iliji? trebati podsje?anje na te dane jer ona od tih uspomena i sje?anja i živi.

– Nema dana kad se ne sjetim Joze – tiho ?e.

A onda misli kakav je njihov zajedni?ki život mogao biti... U ovih sedamnaest godina, otkako je ostala bez supruga, nikada nije niti pomislila da se ponovno uda. Žao joj je jedino, kaže, što ona i Jozo nisu imali djece.

– Mislili smo: mladi smo, imamo vremena – pri?a udovica.

Njezin i Jozin životni put isprepleo se u Županji u koju je ona došla kao prognanica iz Otavica nedaleko od Drniša, a on kao prognanik iz Hrgova Donjih u Bosni i Hercegovini. Iliji? se odmah javio u rat i kao dragovoljac se najprije priklju?io 131. županjskoj brigadi, a zatim je prešao u pri?uvni sastav Delti.

– Žao mu je bilo što ne idemo u rat u Bosnu jer je htio pomo?i svom narodu – kaže Merc.

– Nikada mi nije puno govorio o tome što proživljava na ratištu. Kazao je tek da mu je u Bljesku bilo najgore jer nisu imali vode pa su pili vodu iz jarka – pri?a Marija Iliji?.

Kada je njezin Jozo posljednji put od ku?e odlazio na ratište, ona mu je spakirala stvari.

– Odonda nikoga više ne pakiram – kroza suze ?e.

Na mjestu pogibije Joze Iliji?a, koji je posmrtno dobio ?in inspektora, Udruga SJP Delta podignula je spomen-obilježje. Na svaku obljetnicu tu dolaze položiti vijenac i zapaliti svije?u. I Marija Iliji? je tada s njima. A sa svojim Jozom je sve vrijeme. Jer, nema dana kada na njega ne pomisli...