Baner

Posjeta do sada

Posjete Sadržajima : 709838

Pretraži stranice

Na stranici

Trenutno aktivnih Gostiju: 31 

Donatori udruge

"jET-SET" VRBANJA
OPĆINA CERNA
GRAD ŽUPANJA


Udruga veterana specijalne policije Domovinskog rata „DELTA“ Županja (u daljnjem tekstu UVSPDR „DELTA“ Županja ) 32 270 Županja, Bana Josipa Jelačića 4.

Poslovni račun broj:IBAN:HR29 2500 0091 1021 3827 3 ADDIKO-Bank d.d.Podružnica Županja, Veliki Kraj 64

OIB:14035999483
MB(DZS):01816721


Osnivačka skupština UVSPDR „DELTA“ bila je 09. ožujka 2004. godine. UVSPDR DELTA Županja upisana je 17. ožujka 2004. godine u Registar udruga Republike Hrvatske pod registarskim brojem udruge 16000898 pri Uredu državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službi za opću upravu (KLASA:UO/I-230-02/04-01/73, URBROJ:2196-05-02-04-02, Vukovar, 17. ožujak 2004. godine).




USPDR-DELTA.HR > Vijesti > Aktivnosti Udruge > O Haškom sudu i medijima

O Haškom sudu i medijima

 

Slijedom toga je i odluka da je podnesak odbijen popraćena indiferentnim tonovima, kao da se radi o trivijalnim i frivolnim pitanjima, a ne o tome da se tim podneskom nastoji pridonijeti donošenju oslobađajuće presude za generale, koji su osuđeni za udruženi zločinački pothvat, čime se de facto optužuje čitav hrvatski narod. Ako se je o podnesku u medijima štogod i govorilo, to je bilo uglavnom iz reda dokazano protuhrvatskih pera koje je jako uzbudila činjenica što je hrvatska vlada za ekspertizu izdvojila dva milijuna kuna. Dakako, te iste persone nisu imale potrebe ništa govoriti kad je ista vlada financirala obnove četničkim pobunjenicima.

O odnosu hrvatskih medija prema generalima, kao i čitavoj problematici nepravomoćno osuđenih generala za Portal govore ugledne osobe iz javnog i političkog života.

Đuro Vidmarović, književnik i diplomat: Političko sudište

Književnik i diplomat Đuro Vidmarović u razgovoru za portal kazao je kako ga nije iznenadila činjenica što je žalbeno vijeće Haaškog suda odbilo zahtjev 12 zapadnih pravnih stručnjaka za statusom prijatelja suda u predmetu „Gotovina-Markač", a prije toga molbu RH za status Amicus Curiae.„Još prije nepravomoćne presude našim generalima želio sam u jednome tjedniku objaviti članak u kojemu bi upozorio na lažne nade koje su se tada podgrijavale u nekim krugovima, kako bi generali mogli biti oslobođeni. Pozvao sam se pri tome na jedan tekst Živka Kustića pisan u istome tonu. Na žalost, urednik je odbio objaviti moj članak, a za godinu dana generalima su izrečene drastične presude. Šok je u naciji bio golem. I sada se podgrijavaju lažne nade, što znači da će šok biti ponovo težak.

Javnosti se ne želi kazati kako u Haagu ne zasjeda međunarodni sud kako ga mi zamišljamo, odnosno kao mjesto gdje se dijeli pravda. To je političko sudište, a to znači da oni ljudi u perikama mogu donijeti presude koje nemaju nikakve veze s pravdom. To znači da sukladno političkim arbitrima koji vuku konce na kojima se lutke nalaze, uhićeni mogu dobiti doživotnu presudu, a mogu biti i oslobođeni. Zastupao sam i mišljenje koje se mnogima nije svidjelo, da nije potrebno ulagati toliki novac za plaćanje odvjetnicima i svemu što im je potrebno, kada presuda ne ovisi o umješnosti odvjetnika. Generali će dobiti presudu nezavisno od rada njihovih branitelja".
Ravnoteža krivnje

Vidmarović je dodao kako „politika ravnoteže krivnje zahtijeva da se kazne pobjednici. Ovdje se sudi RH kao Državi. U Haagu se jednako tretiraju Gotovina i Mladić, da nam bude jasno! Ako je tako, bolje da se novac dao njihovim obiteljima. Ovo se mišljenje temelji na zaključcima čuvenog američkog pravnog stručnjaka Marijana Damaške. Nešto je mogla učiniti diplomacija, odnosno država, a ona to nije učinila. Zar su Mesić, Račan, Tomičić, Sanader, Šeks, Kosor i ovi sada, bili zainteresirani za oslobađanje generala? Recite, što je uopće zajedničko, Josipoviću i Gotovini? Razmislimo. General Gotovina je toga svega svjestan.

Završavam: ta generali su već skoro desetljeće u logoru. Oni su osuđeni bez presude. O tome nitko ne govori. Da ih sada, teoretski, 'oslobode', nitko ih neće osloboditi dosadašnjeg robovanja, a bili su i jesu nevini. Krvarina se mora platiti i već je plaćena. Novo kažnjavanje biti će ponižavanje nacije. Generale ne mogu poniziti, jer ih narod doživljava kao heroje". „Nego, glave na hrpu i vratimo se onome što nas je naučio kardinal Stepinac i što je svojim životom posvjedočio. Ako treba pasti, past će se, ali neprijatelju se nikada pokloniti. Tu su knezovi Fran Krsto Frankopan i ban Petar Zrinski. 'Navik on živi ki zgine pošteno!'" – zaključio je Vidmarović.
Josip Jović, novinar i publicist: Mediji pod stranim utjecajem

Novinar i publicist Josip Jović mišljenja je kako je s obzirom na sva dosadašnja loša iskustva bilo za očekivati kako će Haaški sud odbiti inicijativu skupine pravnih i vojnih stručnjaka iz SAD-a, jer ovaj sud ne dopušta ništa što bi moglo remetiti unaprijed skrojene istine i presude. „O tome dovoljno govori nesuvislo obrazloženje : 'Interpretacija dokaza a ne pravna pitanja'?! Široka javnost s velikom je nadom čula vijest iz Amerike kao što je nakon spomenutog odbijanja ostala pomalo razočarana. Obrnuto od tog raspoloženja, dio već odavno profiliranih medija i udarnih medijskih propagandista prvu je vijest primio, kako i sami kažete, indiferentno, hladno, a drugi vijest s tihim zadovoljstvom".

„ Govorim o onom dijelu medija" – dodao je Jović - „koji je pod stranim utjecajima i pod kontrolom stranih vlasnika, koji se oslanjaju na pripadnike ili sljedbenike jugoslavenske političke klase, koji su im pouzdan oslonac u njihovim političkim planovima kolonizacije zemlje. Govorim o onom dijelu medija koji je svih ovih godina preuzeo aktivnu ulogu progona, optuživanja i kompromitiranja hrvatskih branitelja i generala, od Norca preko Bobetka, Markača, Praljka i Gotovine do Merčepa i Glavaša, s krajnjim ciljem kompromitiranja Domovinskog rata, borbe za nezavisnost i same države. Taj dio medija neće, primjerice, ni riječi napisati ili izreći o slučaju direktora škole Krešimira Mihajlovića, koji je izbačen s posla zbog postavljenih slika dvojice generala koji čekaju konačnu presudu, ali će vrlo žučno reagirati samo zbog toga što jedan televizijski urednik koji djeluje na njihovu kursu neće voditi neko vrijeme TV dnevnik".
Marija Slišković, predsjednica udruge „Žene u Domovinskom ratu": Nema mjesta naivnosti
Nema mjesta naivnosti, ili klin se klinom izbija. Dok su vojni stručnjaci pripremali stručnu analizu nailazila sam na mnoge napise dobronamjernih i naivnih domoljuba koji su me podsjetili na našu naivnost 1991.g. Te godine smo strepili od ratne prijetnje i polagali veliku nadu u europske promatrače, „samo da oni dođu vidjet će tko napada i neće dozvoliti rat". Tada smo mogli tako razmišljati sada više nemamo pravo ni opravdanje biti toliko naivni. Preko nas se prelomio okrutan rat, patili smo kada su razarali Vukovar, kada smo vidjeli one užasne crne vreće dovezene iz Škabrnje, kada smo ispraćali premlade živote uložene u snagu obrane. Kako je vrijeme prolazilo događalo se i previše neuobičajenih stvari. Mnogo toga se pravdalo „to od nas zahtijeva međunarodna zajednica". Ako je već tada međunarodna zajednica zahtijevala da naša pobjeda neće biti pobjeda, da ćemo morati progutati ponos zajedništva, dostojanstvo obrane, da nam neće dozvoliti radost u stvaranju vjekovima čekane samostalnosti, da nećemo moći svoju dobru energiju uložiti u svekoliki uspjeh razvoja zemlje i naroda, moramo znati da im osuđivanje upravo tome služi. Zašto bi nešto mijenjali u provedbi plana ?
Pitanje silovanih Vukovarki više nije tajna

Ako pokretanje procesa naših generala počiva na neistinama zašto na tome ne bi počivala i presuda? U vremenu filmskih zapisa krovova Vukovara i Knina nakon vojnih operacija moraš biti jako drzak i moćan i isključiti odgovornost za potpuno razrušeni Vukovar a optužiti za razaranje Knina. Mučili su nas danima topničkim dnevnicima, nisu ih pronašli, zašto su ih prestali tražiti? Svima nam je to jasno, ono što nije jasno je zašto smo to prihvatili, ako šutimo znači da prihvaćamo. Oni su jaki, no oni su bili jači 1991.g pa smo se svejedno usprotivili i obranili. Što smo učinili u razotkrivanju počinjenih zločina 1991.g na cijelom ratom zahvaćenom prostoru? Kada sagledam pitanje silovanih žena u Vukovaru koje se uključuje u zapovjednu odgovornost u pokretanju procesa, jer je ratni zločin, je li to Hrvatska uključila Šljivančaninu? Sagledavajući pasivnost državnih institucija u razotkrivanju prešućenog ratnog zločina nad silovanim ženama, mukotrpno medijsko probijanje, suzdržanu podršku, moram ustvrditi da se može ako se istinski zapne. Danas pitanje silovanih Vukovarki nije tajna i nije ga više moguće prešućivati.

Upravo u odnosu na suđenje našim generalima moralo se dogoditi naše zajedništvo u njihovoj obrani. Umjesto podrške raznoraznim političarima svi smo od njih morali tražiti drukčije odnose prema stradanju vlastitog naroda, agresiji, razaranju, obeštećenju žrtava. Morali smo inzistirati na pokretanju zahtjeva prema zemlji agresoru. Mnogi koji su imali značajne pozicije u obnašanju Vlasti, obavještajnim i vojnim službama, kada su bili odbačeni započeli su ukazivati na probleme koje će Hrvatska imati s Haagom. Nikad im nisam davala podršku, a ni vjerovala. Oni imaju dio odgovornosti, narod nije upoznat s mogućim političkim zamkama ali obavještajne službe i političari odgovorni za vođenje zemlje to moraju znati. Zbog njih smomatirani i politički sud može odlučivati što će i kako presuditi i time nema mjesta čuđenju što odbijaju stručno mišljenje. Pa oni to sve dobro znaju od samog početka, od vremena kada smo mogli utjecati a nismo. Dali smo im moć.
Najgora je pasivnost

Što učiniti? Najgora je šutnja, pasivnost i gubitništvo. Svakako nije dobra ni frustracija s kojom se traže krivci. Energiju treba usmjeriti u pravna djelovanja, činjenicama, argumentima, strukom. Nad Hrvatima je tijekom agresije učinjeno toliko zločina, pljačkanja, uskraćivanja ljudskih prava na dom, posao,školu. Mnogi su odvedeni i ubijeni, njih se traži pod nazivom nestali. Sve je to utuživo prema državi Hrvatskoj. Neka država obešteti svoje građane, učinila je to u slučaju obitelji Zec, neka to učini i prema ubijenima, opljačkanima, žrtvama, Hrvatima, Mađarima, Rusinima itd. Neka vodi procese protiv zemlje agresora a ne razmišlja o povlačenju tužbe.Neka međunarodna zajednica susretne Hrvate koji traže pravdu.

Ako se sumiranje rata i optuživanje jednog naroda provodi sudskim procesima onda je nedopustiva naša pasivnost i ne traženje pravde za svaku našu žrtvu. Mi očito malo možemo utjecati na njihove političke provedbe, ali sigurno možemo tražiti pravdu za svoje žrtve.

Zašto smo u šutnju i nemoć pretvorili ponos obrane zemlje, život u slobodi koji počiva na žrtvi, dostojanstvo naroda i zemlje, pitanje je i odgovornost svakog pojedinca.
Dražen Kasprek Tyson, predsjednik udruge „Hrvatski dragovoljac 91": Žrtve smo male ali dobro organizirane skupine političke elite
„Ovakva odluka žalbenog vijeća u stvari me uopće ne čudi. Odavno nam je trebalo biti jasno da haški sud nije sud prava i pravde nego politički sud koji ima neke druge ciljeve. Odavno nam je trebalo biti jasno i da mediji u Hrvatskoj nisu hrvatski i da su upravo oni glasila jedinog i pravog udruženog zločinačkog pothvata zvanog EU" – kazao je za Portal maloljetni dragovoljac Domovinskog rata i predsjednik udruge „Hrvatski dragovoljac 91" Dražen Kasprek Tyson, te dodao:

„Ti isti mediji već 12 godina sustavno rade na promjeni povijesnih činjenica, na razbijanju hrvatskog jedinstva, kriminalizaciji Domovinskog rata i hrvatskih branitelja, i izjednačavanju krivnje za zločine počinjene u Domovinskom ratu. Ne smije se zaboraviti da je Hrvatska bila i ostala neželjeno dijete za Europsku Uniju, ili ondašnju Europsku Zajednicu koja je mirno gledala pokolj na Ovčari, u Škabrnji itd. Nisu željeli našu samostalnost 1991. pa je ne žele ni danas. Hrvatski branitelji predvođeni svojim herojima Gotovinom i Markačem suprotstavili su se njihovim željama o očuvanju Jugoslavije i samim time je sasvim logično sve ovo što se danas događa. Dakle, ovakva odluka osobno me nije iznenadila, ali stvar je u tome što mi svi skupa radimo da bi se suprotstavili svemu tome. A čini mi se da radimo jako malo, ili da snagu trošimo na kojekakve beskorisne peticije i rasprave na portalima i sl. Iskreno, bojim se za Hrvatsku i njenu samostalnost jer jednostavno više ne vidim hrvatske snage koje bi se organizirano suprotstavile tome. Sve se svelo na par pojedinaca ili par različitih udruga koje uglavnom djeluju samostalno i nepovezano i ne vrši se nikakav pritisak na hrvatsku vlast".

„Žrtve smo male ali dobro organizirane skupine političke elite koja poslušno izvršava zapovijedi koje stižu iz svjetskih centara moći i sve ono za što smo se mi borili oni gaze jer to njima ne znači ništa. I zato ukoliko Haški sud potvrdi presudu našim generalima, više neće biti mjesta za isprazne rasprave koje traju već godinama, nego će se konačno morati povući neki konkretniji potezi. S tom presudom nisu osuđeni samo hrvatski generali nego svi hrvatski branitelji, svi Hrvati su proglašeni zločincima, a hrvatska država će tada biti država nastala na zločinu a onda se otvara mogućnost nestanka jedne takve države. Dakle, probudimo se, i shvatimo da pisanja i isprazne rasprave neće promijeniti ništa!" - zaključio je Tyson.

Javor Novak: Mediji razaraju što im strani gazda naredi
albeno vijeće Haaškoga suda, odbijajući podnesak svjetskih vojnih i pravnih eksperata, još nam je jednom dokazalo kako djeluje ne temeljem snage prava već sile političke moći. Da će suđenje hrvatskim pobjedničkim generalima biti pravno dvojbeno, skrivano je od naše javnosti. Nepripremljena politička Hrvatska ni prije deset godina nije imala snage, a niti znanja da se suprotstavi osudama generala, jednako kako ni dan danas nema hrabrosti braniti svoje dostojanstvo. Jedino što su nam ponudili bio je potpun poraz hrvatske karijerne diplomacije.

Započelo je loše - s nadopisivanjima pa izmjenama optužnica, za što smo vjerovali kako je procesno jednostavno nemoguće. Nastavilo se nerealno dugim pripremama za početak suđenja, kakvu „slobodu" odavno nema nijedan sud u Hrvatskoj, ma kako poslovično inertan bio.S obzirom da Sud ima tako široke početne rokove, a niti nevino zatočeni, niti nevino presuđeni nemaju pravo na odštetu, jasno je kakav je odnos Tribunala prema presumpciji nevinosti, ljudskim slobodama i poštivanju prava. Kako takve ovlasti generiraju sustav iskrivljenih vrijednosti, logično je da su eksperti suvišni i već u startu percipirani kao neprijatelji Suda. Glasovito međunarodno pravo spava na pitanju razaranja Libije. O tome nema potrebe ni pisati.

Tribunal je do te mjere politički samouvjeren da si odbacivanje ekspertize može bez posljedice dopustiti. Međutim, kada su autoritet trebali pokazati pravnim otvaranjem procesa, tada su im bile neophodne debele godine da ustanu tužbom protiv osumnjičenika. I ono što smo na kraju čuli na samom suđenju od tužiteljstva, bilo je vrlo neuvjerljivo. Mnogi su tada pisali ne da suci nisu čuli obranu – već da su u presudi tek prepisali optužnicu. Ne treba biti odvjetnik da bi nas nepravda ogorčila.

Progon generala trajao je godinama i tužiteljstvo je imalo i više nego dovoljno vremena osposobiti se za početak procesa. Moglo je ispisati optužnicu od koliko god želi tisuća stranica. Međutim, jedna je od najjačih poluga Suda držati osumnjičenika godinama u zatvoru, a proces ne započinjati. Time je oformljen nov pravni institut: kazna još i prije presude. Tako je nastao europski Quantanamo. Tako zločini u Libiji „ne postoje".
Valjušak medija i politike

S Vašom se tvrdnjom o hrvatskim medijima prividno ne slažem. Kažete kako se teške optužbe i presude, javnosti donose indiferentno, trivijalno i frivolno.Treba reći kako to nisu hrvatski mediji. Domoljubni mediji pobijali su brojne argumente i presude ( ne navodim sve potpisane peticije i održane skupove ). Donijeli su i krucijalno pitanje: Kako Haaški Tribunal može operirati na tako pravno upitan način: Vukovar nije prekomjerno granatiran, a Knin jest?! Za Knin su zapovjednici poznati za Vukovar nisu? Ostali mediji u RH, a oni su u velikoj većini, razaraju ono što im ( strani ) gazda naredi. I te kako su zainteresirani. Ne samo da nisu trivijalni već su perfidni. Imaju dva cilja: profit i politički interes, prvi je podređen drugom. Naklade su im pale, otpuštanja su svakodnevna, sadržaji su zaglupljujući i sve neprofesionalniji, ali truljenje demokracije i dalje potiču. Kao kod svake kolonije, primarno im je zadržati dominaciju nad narodom uz zaštitu svojih, a ne pravednih interesa. Slijedeći one imperijalne, na ključnim točkama svakog pojedinog Haaškog procesa, zadaća je takvih medija prevenirati i pacificirati bilo kakav otpor hrvatskog naroda. Bilo ulični prosvjed, bilo pobunu zdravog razuma, bilo kržljav politički otpor.Tome služe ihrvatski diplomatski i politički kontakti: prenošenju naredbi koje politička Hrvatska ima provesti u djelo. To je ta famozna otvorenost i detuđmanizacija koju smo „postigli" nakon 2000-te. Od tada trpimo diplomatski monolog, kojeg nam ti mediji nameću pod krinkom tko se sve i s kime od hrvatskih dužnosnika slikao, u stvari: dobio nov paket naredbi. Odatle indiferentnost u prenositelja - tako se proširila infekcija. Hrvatskoj nedostaju političari baš kao i novinari od formata. Ljudi otporni na pritiske, utjecajni i samostalni. U desetljeću koje je politički i ekonomski potraćeno, u desetljeću boce okrenute naopako, čini se kako su isplivali, kako su profitirali - samo kriminalci.

Ma kako postojeća indiferentnost bila amoralna, i medijski i politički, nju nam neprekidno, planski nameću. I to je istina. Izgubljen suverenitet „samo" je posljedica. Trebali bi nas mnogo više zabrinjavati traljavi izbori i traljav referendum. Trebao bi nas mnogo više zabrinjavati izostanak stvarnog djelovanja od strane političke Hrvatske. Teče dvanaesta godina tijekom kojih RH ima već četvrtog premijera, a vanjske politike nemamo - relevantnijeg zaokreta prema Haagu nema. Hrvatska Vlada ne prihvaća teoriju o udruženom zločinačkom pothvatu - bio je maksimum koji je bivša premijerka izgovorila. Sve drugo poduzeto - sasvim je nedovoljno. Ako Hrvatska ne može ništa učiniti, ako smo uhvaćeni u klopku, onda to treba jasno narodu reći i ponašati se u skladu s time, a ne stajati pred Haagom kao pred božanstvom. Samo, kako onda zadržati „obilate briselske napojnice"?

Hrvatska treba snažno raditi na ostvarenju narodnog jedinstva, a to ne ide bez utjecajne privatne televizije i nove dnevne hrvatske novine. Suprotno onima, koji misle kako se kurs hrvatskoga broda može mijenjati tek svake četiri godine - na izborima - tvrdim suprotno. Svehrvatsko jedinstvo i narodna volja, organizirani i okupljeni oko navedenih medija, mnogo su već puta u povijesti natjerali čak i nenarodnu vlast da napokon započne djelovati na državotvornu korist. Hrvatska ima nekoliko vrijednih gnijezda iz kojih bi krupni ptići mogli poletjeti.

izvor:hkv.hr

OBAVIJESTI IZ UDRUGE

14.rujna 28,obljetnica SJP Delta Županja.

PORTAL HRT-a POSVEĆEN DOMOVINSKOM RATU
LINK:daniponosa.hrt.hr


Frontpage Slideshow | Copyright © 2006-2010 JoomlaWorks, a business unit of Nuevvo Webware Ltd.

20.Obljetnica SJP "Delta"