On se tada odlu?io na bijeg iz JNA, ali ne bilo kako, ve? s borbenim avionom MIG-21 kako bi hrvatskoj donio prvi nadzvu?ni borbeni zrakoplov. Kako je u Biha?u bila njegova obitelj koja je kao i on bila pod stalnim nazorom bijeg je trebao biti pomno isplaniran. Nakon što je njegova obitelj sretno stigla u Hrvatsku, Rudolf Perešin po?eo je ?ekati pogodan trenutak za bijeg koji je napokon stigao 25. listopada 1991. godine. Kako je izgledao taj dan prisjetio se kasnije sam Perešin:
„Nije mi bilo još jasno da ?u dobiti takav let. Sve se doga?alo vrlo brzo. Ujutro pri ispijanju prve kave komandir eskadrile je rekao da trebamo taj dan izvršavati zadatke izvi?anja povla?enja armije iz Slovenije i mene je odredio za prvog u lancu jer je to trebao biti bezazleni let. To je bio sad taj osje?aj kada ljudima s kojima si bio 10 godine zajedno, s kojima si do sada ispijao kavu, sada se rastaješ s njima prakti?no da se ni ne pozdraviš. Trebalo je sve to napravit spontano da ne bude sumnjivo. Uzeo sam svoje osobno naoružanje i krenuo na avion. Tada mi još nije bilo jasno da li ?e mi se i ostali okolnosti potrefiti i da ?u taj let mo?i iskoristiti. Ja sam s pozicije Karlovca javio da nema uvjeta za daljnje izvi?anje i neka se vrate tako da su oni iza mene bili vra?eni na aerodrom. Svoj let sam nastavio normalno po zadatku do Ljubljane, tu sam se snizio ispod obla?nog sloja i vidio sam na moje zadovoljstvo da je dobra vidljivost i da se vidi ?ak i kotlina u kojoj se nalazi Klagenfurt. Nastavio sam po zadatku do Kopra da bi potrošio gorivo. Javljao sam sve svoje pozicije. Tada to za armiju još ništa nije bilo sumnjivo. Došao sam do Kopra i okrenuo se istim pravcem do Ljubljane nazad. U tom trenutku po?elo je rasti uzbu?enje jer tu je trebalo donijeti onu zadnju odluku da tu mogu?nost iskoristiš jer tko zna kada ?e se opet takva mogu?nost pokazati. Ja sam u brišu?em letu nastavio preko vrhova Alpa i negdje u poziciji Bleiburga sam uletio u austrijski zra?ni prostor. Sletio sam u Klagenfurt prakti?ki bez problema.“
Fotografiju Rudolfa Perešina pokraj borbenog zrakoplova, uz rije?i: “Ja sam Hrvat, ne mogu i ne?u pucati na Hrvate!” prenijela je ve?ina svjetskih medija, što je ozna?ilo moralni i politi?ki udarac za JNA, dok je Hrvatima donijelo iznimnu moralnu podršku u presudnim trenucima Domovinskog rata. Nakon toga Perešin se vratio u Hrvatsku, nažalost bez MIG-a koji je morao ostati u Austriji. Kao pripadnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva uklju?io se u borbu za samostalnu Hrvatsku, sudjeluju?i u mnogim borbenim zada?ama hrvatskih snaga pa tako i u operaciji „Bljesak“ u kojoj je 2. svibnja 1995. godine izgubio život. Njegov borbeni zrakoplov oboren je u blizini Stare Gradiške, a Perešin je nakon katapultiranja najvjerojatnije završio s desne strane Save na neprijateljskom teritoriju te se ne zna kako je to?no umro. Poslije dugotrajnih pregovora njegovi su posmrtni ostaci 1997. godine napokon razmijenjeni, a heroj Domovinskog rata Rudolf Perešin pokopan je u rujnu 1997. godine na zagreba?kom groblju Mirogoj.
Autor teksta - Borna Marini?