uspdr-delta.hr

On se tada odlučio na bijeg iz JNA, ali ne bilo kako, već s borbenim avionom MIG-21 kako bi hrvatskoj donio prvi nadzvučni borbeni zrakoplov. Kako je u Bihaću bila njegova obitelj koja je kao i on bila pod stalnim nazorom bijeg je trebao biti pomno isplaniran. Nakon što je njegova obitelj sretno stigla u Hrvatsku, Rudolf Perešin počeo je čekati pogodan trenutak za bijeg koji je napokon stigao 25. listopada 1991. godine. Kako je izgledao taj dan prisjetio se kasnije sam Perešin:
„Nije mi bilo još jasno da ću dobiti takav let. Sve se događalo vrlo brzo. Ujutro pri ispijanju prve kave komandir eskadrile je rekao da trebamo taj dan izvršavati zadatke izviđanja povlačenja armije iz Slovenije i mene je odredio za prvog u lancu jer je to trebao biti bezazleni let. To je bio sad taj osjećaj kada ljudima s kojima si bio 10 godine zajedno, s kojima si do sada ispijao kavu, sada se rastaješ s njima praktično da se ni ne pozdraviš. Trebalo je sve to napravit spontano da ne bude sumnjivo. Uzeo sam svoje osobno naoružanje i krenuo na avion. Tada mi još nije bilo jasno da li će mi se i ostali okolnosti potrefiti i da ću taj let moći iskoristiti. Ja sam s pozicije Karlovca javio da nema uvjeta za daljnje izviđanje i neka se vrate tako da su oni iza mene bili vraćeni na aerodrom. Svoj let sam nastavio normalno po zadatku do Ljubljane, tu sam se snizio ispod oblačnog sloja i vidio sam na moje zadovoljstvo da je dobra vidljivost i da se vidi čak i kotlina u kojoj se nalazi Klagenfurt. Nastavio sam po zadatku do Kopra da bi potrošio gorivo. Javljao sam sve svoje pozicije. Tada to za armiju još ništa nije bilo sumnjivo. Došao sam do Kopra i okrenuo se istim pravcem do Ljubljane nazad. U tom trenutku počelo je rasti uzbuđenje jer tu je trebalo donijeti onu zadnju odluku da tu mogućnost iskoristiš jer tko zna kada će se opet takva mogućnost pokazati. Ja sam u brišućem letu nastavio preko vrhova Alpa i negdje u poziciji Bleiburga sam uletio u austrijski zračni prostor. Sletio sam u Klagenfurt praktički bez problema.“
Fotografiju Rudolfa Perešina pokraj borbenog zrakoplova, uz riječi: “Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati na Hrvate!” prenijela je većina svjetskih medija, što je označilo moralni i politički udarac za JNA, dok je Hrvatima donijelo iznimnu moralnu podršku u presudnim trenucima Domovinskog rata. Nakon toga Perešin se vratio u Hrvatsku, nažalost bez MIG-a koji je morao ostati u Austriji. Kao pripadnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva uključio se u borbu za samostalnu Hrvatsku, sudjelujući u mnogim borbenim zadaćama hrvatskih snaga pa tako i u operaciji „Bljesak“ u kojoj je 2. svibnja 1995. godine izgubio život. Njegov borbeni zrakoplov oboren je u blizini Stare Gradiške, a Perešin je nakon katapultiranja najvjerojatnije završio s desne strane Save na neprijateljskom teritoriju te se ne zna kako je točno umro. Poslije dugotrajnih pregovora njegovi su posmrtni ostaci 1997. godine napokon razmijenjeni, a heroj Domovinskog rata Rudolf Perešin pokopan je u rujnu 1997. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj.

 

Autor teksta - Borna Marinić