Zahvalan sam
Leopold Špehar
i
Nikica Vrabac
što su mi omogućili da prisustvujem ovom odavanju počasti. I znate što. Jucerašnji dan, rođendan, mi ostaje duboko u srcu. Kad se osjeti gostoprimstvo naših dragih nam Plitvičana, kao i suza u oku dragog nam Nikice, nemožeš reći nego li "Vračam se ponovo". I hvala Vam na tome. Riječi nemogu opisati te osjećaje. Dragi Nikica, onaj zagrljaj, čvrsti zagrljaj i čestitka me baš dirnula. Suza u oku govori sve. Velik ste čovjek. Josipov život se ugasio, ja sam tada zaživio. I taj dan, dan u Hrvatskoj mi ostaje u srcu, ne radi rođendana, već radi događanja što su se događala u to vrijeme. Nisam znao za ime Josip Jović. Za to sam ime saznao kad sam pohađao policijsku akademiju, i to ime nosim u svakom postupanju, u svakoj povezici s riječju "Domovina". Hvala Vam na svemu. Radi Vas slobodni smo ljudi.
Uz sve osjećaje, gostoprimstvo, nemogu sve ni pretvoriti u riječ. Jer riječ je malo, ostaje želja da se osjeti ponos, žrtva i čast osjećanju domoljublja svih nas. A domoljublje za mene nije samo ljubav prema Hrvatskoj, već i ljubav prema dragim nam ljudima. Jer Domovinu čine ljudi. A ljudi....to smo mi. Željni zajedništva. Zajedništvo nas je krasilo ranih 90tih, neka nas krasi i danas.